Writer || z.m.

5

~Zayn Malik~

''Može li se opisati sreća tajnog obožavateljau ovom trenutku? Mislim da ne. Nakon užasne večeri provedene u tamnoj i prljavoj ćeliji, dobio je priliku da postane njen partner. Takva prilika se jednostavno ne odbija. Iako zna da se njegovoj detektivki to niti malo ne sviđa, on će se svakim danom truditi da promjeni njeno mišljenje...''

Zatvaram laptop svjestan da se ova knjiga mjenja u ljubavnu. Iako opisujem ubistva koja rješava, pa sad rješavamo uvijek postoji taj faktor kad tajni obožavatelj priča o svojim osjećajima. Nadam se da mi neće zamjeriti oni koji će čitati ovo jer koliko se god ja trudio da djelova sa osjećajima bude manje, ne uspjevam. Pogledam na zidni sat. Vrijeme je da krenem. Kad prije?

...

Kad obavim svakodnevni ritual ostavljanja ruže na njenim vratima, uputim se ka stanici. Iako sam bio sretan što sam rješio ubistvo, danas se već premišljam. Da nisam rješio, ona bi sad bila tu. Ovako sedam dana moram trpiti onog Horana. Mada, to je slično. Nije da me ona voli. Ali opet, drugačije je to sa njom. Ulazeći u stanicu kulturno pozdravljam. Kad dođem na njen odjel već me dočeka Horanov ubitačni pogled. Postavljam sebi pitanje da li sam uopšte trebao doći?

~Jesy Smith~

Prokleti Malik. Hodam ko Baltazar po kuhinji dok čekam da se apart za kafu oglasi. Prokleto mi se ovo nikada nije desilo. Šef mi je dao sedm dana odmora. Šta ću ja raditi sedam dana? Otkako sam položila i zaposlila se kao detektiv nisam imala više od dva dana slobodno. Navikla sam i sviđa mi se to. Izgovorim par psovki kad čujem zvono na vratima. Nerazmišljajući kako izgledam idem otvoriti vrata. Ispred vrata stoji meni nepoznata djevojka koja može biti starija od mene godinu, maksimalno dvije. U jednoj ruci drži tanjir sa kolačićima dok u drugoj ima crvenu ružu i papirić.

'' Jutro. Ja sam Jade''

''Jutro Jade'' kažem.

''Prije par dana sam se doselila tu, stan do tvog pa sam mislila...''

''Oh, uđi'' prekidam je jer znam šta je htjela. Uvodim je u dnevni gdje ona na sto spušta tanjir dok ružu pruža meni.

''Ovo je bilo na pragu''

Uzimam ružu te joj se zahvalim. Ružu ostavljam u vazu na komodi gdje su i druge. Kažem joj da samo malo sačeka da se obućem te da se smjesti. Na brzinu izvučem trenerku i majicu iz ormara. Kafa je već gotova. Uzimam dvije šolje i sipam kafu. Odlazim u dnevni gdje me Jade čeka. Spuštam jednu šolju ispred nje dok drugu i dalje držim u rukama.

''Lijep stan''

''Hvala'' zahvalim.

''Već par puta sam pokušavala doći, ali nije te bilo''

''Obično sam na poslu''

''Policajka si?''

''Detektiv ustvari''

''Strava, dok sam bila mala uvijek sam govorila da ću postati detektiv''

''Pa što te spriječilo?''

''Moji nisu imali dovoljno para da me pošalju na taj fakultet''

Izustim jedno tiho 'Oh' te kažem kako mi je žao. Ne želeći da razgovaramo o ovome, promjenem temu. Saznam da se ona doselila iz Londona sa mužem. Također saznam da su tek par sedmica u braku. Saznam i još neke sitnice. Moja nova komšinica mi se zaista sviđa. Jako je zanjimljiva i nije napadna, što je najbitnije. Moj telefon zazvoni te ja pokušavam doći sebi. Upravo mi je isprićala kako su ona i njen tadašnji momak, sadašnji muž poljevali ljude vodom sa kućice na drvetu i prepričavala njihove reakcije. Kad nekako uspijem doći sebi, javljam se na telefon. Zapravo ukljućim spikerfon.

''Payne šta trebaš?''

''Smith trebamo tvoju pomoć''

''Kakvo sranje ste sad napravili''

''Nismo nikakvo, ali trebamo pomoć. Pokušavamo od Malika izvući detalje o knjizi, ali on nam ne želi ništa reći''

''Čekaj, ti mene upravo zoveš zbog tog umišljenig idiota. Ugodan dan Payne.''

''Ali...''

Ne uspjeva završiti jer prekinem liniju. Okrenem se prema Jade koja me gleda nekim ozbiljnim pogledom.

''Malik nije idiot'' kaže.

''Da baš. Zbog njega sam sad na odmoru'' nezadovoljno frknem.

''Zašto?''

''Rješio je slučaj umjesto mene''

Ona se nasmije, ali ništa ne kaže. Kao da je primjetila koliko mi to smeta. Temu prebaci na crvene ruže koje svako jutro zatičem ispred vrata. Pokušava da izvuče iz mene ko mi je momak i koliko god ja njoj govorila istinu, da nemam momka, ne vjeruje mi. Malo me zeza, ali na kraju i odustaje jer vidi da joj zaista ništa ne namjeravam reći. Pa kad i nemam šta. Koliko god bi u ovom trenutku voljela znati ko je moj tajni obožavatelj, toliko i ne bih. Da je bio spreman da se odma pokaže i da saznam ko je vjerovatno bi to i uradio. Kada bude spreman ukazat će se. Vjerujem u to.

~Zayn Malik~

''Payne ne budi dosadan. Sve ćeš saznati kad knjiga izađe''

''Ne mogu čekati toliko. Malik molim teee''

''Ne''

''Niall reci mu''

Horan pogleda prema nama na kratko i opet vrati pogled na novine koje čita. Kreten. Misli da samo on mene ne podnosi. Plavac vjeruj mi osjećaji su obostrani. Payne me opet pokušava nagovoriti da mu kažem neke detalje ne obazirući se na Horana. Ne. Niko ništa neće saznati. Osim Harrya naravno koji pročita svaki put kad nešto novo dodam. Ispočetka ni njemu nisam davao i sve je bilo pod šifrom, ali debil je provalio i pročitaio svaku riječ. Ispočetka je mislio da je sve izmišljeno i onda kad sam prvi put sa njim otišao po ružu shvatio je da je sve istina. Ne mogu na prste jedne ruke izbrojti koliko mi je puta rekao da prestanem, te da je to loša ideja, ali ja jednostavno nisam mogao. Pogotovo kad sam vidio njen osmijeh dok u ruci drži ružu koju sam joj ostavio pred vratima. I znam da je pitanje vremena kada će saznati ko je tajni obožavalac. Ali čekat ću. Čekat ću koliko god bude potrebno...