Writer || z.m.

31

~Jesy Smith~

Sjedim u zagrljaju svog budućeg muža dok zajedno sa Sophiom i Niallom prepričavamo zaruke Jade i Louisu. Trenutno se nalazimo u Niallovom stanu. Mogu reči da ovaj plavac ima ukusa. Zayn i ja smo sa ulaza primjetili jedan lazy bag. I ne želim znati kako smo izgledali dok smo gotovo trčali prema njemu. I eto nas sad zagrljeni sjedimo, više ležimo, na toj stvarčici. Sa jednom rukom me zagrlio i nju drži na mom stomaku, dok dlanom druke ruke pravi kružne pokrete mazeći stomak. U zadnje vrijeme je postao tako sladunjav. Ispunjava svaku moju želju, udovoljava mi. Ponekad se brine više i od mene. Naša starija princeza je zaspala prije nekoliko minuta. Ona je pravi mali umaženko. Svi joj puštamo sve. Nije ona od onih koji se razguljuju derući se kada nešto ne mogu dobiti ili kada je vrijeme da nešto prestane raditi. Poslušna je i mislim da je to i razlog zašto dobija ono što želi. Jako je pažljiva za svoje godine također. Najbolja stvar je to što više voli da se igra igračkama nego da gleda TV ili da koristi Zaynov tablet koji joj je on dao. Najveću zaslugu za to imaju Jade i Louis sa kojma provodi najviše vremena. Nadam se da će i naša mala princeza biti baš poput naše velike princeze.

''Pogledaj ih molim te. Tako su stvoreni jedno za drugo'' 

Glas moje radne kolegice me trgne iz razmišljanja. Njihovi pogledi su upereni u Zayna i mene. Na kraju ja pogledam u Zayna koji također ima zbunjen izraz lica. 

''Poput dva medvjedića su'' Jade se nadoveže.

Zayn poprimi zbunjeno - namrgođeni izraz lica. Ostala dvojica muškaraca se odvale smijati vjerovatno shvatajući da Zaynu smeta nadimak medvjedići. Barem sam ja to tako shvatila. Na kraju se svi skupa odvalimo smijati. Moja majčinska strana se brzo probudi i sve ih utišam. Bune se, ali kad ih podsjetim na Ellie brzo se utišaju.

''Mi nismo medvjedići'' Zayn se buni, ali i ne pušta nikoga da bilo šta progovori.

''Mi smo lemuri'' podignute glave odgovara.

''Kako nisam prepoznao kralja Juliana?'' Louis pita trudeći se da ostane ozbiljne face.

Zayn se namršti. Baš mu odgovara taj lik. Prstenorepi  je zaljubljen sam u sebe. I Zayn, svađamo se sa njim ko će prvi ići u WC jer ako pustimo njega, mi ne stižemo na red. Njegova frizura uvijek mora biti na mjestu. Tako je smiješan kada se počne derati ako mu malkice, slučajno dotakneš mali pramen kose. Njegovu odjeću, on sam slaže. Sjećam se kad smo se Ellie i ja sakrivale u njegov ormar. Sve je bilo u redu dok on nije ugledao nered koji smo napravile. Očekivala sam da će nas natjerati da složimo, ali bilo je potpuno obrnuto. Nije nam dao da pređemo prag sobe. Stajale smo isprd vrata i gledale njega koji je slagao odjeću pametujući. Mislim da više nikada neću ni pogledati njegov ormar, niti dirati neku njegovu stvar. 'Njegove stvari se ne diraju'  zapamtila sam. Naravno i sreća pa nije sebičan kao prstenorepi. Mislim da sam zapamtila sve likove tog crtanog filma. To je jedan od rijetkih crtića koje Ellie gleda. Saku noć prije spavanja. Pingvini komandosi  su glavni. Zayn je na kraju otišao i kupio joj figurice. Pingvin Private svugdje ide sa nama. On joj je najdraži.

''Žalit ću se Ellie'' Zayn kaže.

Podjelila nam je uloge. I Louis je bio taj koji je dobio Juliana. Zašto ja sada o ovome razmišljam? Zašto se mi uopšte prepiremo zbog ovoga?

''Gori ste od Ellie'' prokomentarišem.

Ubrzo se završava rasprava oko lemura i pingvina. Ubrrzo Jade pronalazi novu temu postavljajući gomilu pitanja oko vjenčanja.

...

Mrzovoljno se bacam nazad na krevet. Ovo je užas. Nikada nisam ni pomislila da će se ovakve stvari dešavati. Početak devetog mjeseca trudnoće. Leđa me užasno bole. Stalno sam nervozna. Često se znam derati na Ellie ili Zayna bez razloga. Katastrofa. Još gori osjećaj mi daje to što me Zayn ne pušta da idem na posao. I negdje u podsvjesti sam svjesna da ima pravo, ali jednostavno moj inat uvijek prije proradi. Užasno mi je dosadno ovdije samoj. Ellie često ide kod Louisa i Jade. Većinu vremena provodim sama u ovom stanu. Nije da sam prije sa nekim bila tu. Nevjerovatno je kako se čovjek u jako malom vremenskom periodu navikne na neke stvari.

''Mama možeš li mi dati novu pidžamu?''

Pogledam preljepu curicu koja stoji na vratima spavaće sobe. Ustajem sa kreveta i skupa sa njom odlazim u njenu sobu. Uzmem čistu pidžamu iz ormara i oblačim svoju princezu. Znam da je sada velika i da sve može sama, ali jednostavno uživam u ovakvim stvarima. Prije mjesec dana je napunila četiri godine. Trebam li reči da je torta bila sa figuricama 'Pingvini s Madagaskara''? Uzima plišanu igračku svog najdražeg pingvina i legne u krevet. Fino ju ušuškam i pročitam joj priču za laku noć. Sjedim pored nje sve dok ne zaspe. Prvo odlazim u dnevni. Gasim televizor na kojem se vrti odjavna špica vjerovatno nekog crtića. Uzimam praznu čašu sa stola i zaputim se ka kuhinji. Operem suđe od ručka i na kraju se vraćam u spavaću sobu. Zayn je danas ostao duže u stanici. Imaju nekih problema, a samo su njih trojica. Dvojica detektiva i pisac. Samo se još više namrgodim. Da su nas pustili da radimo možda bi  im bilo lakše, ali ne. Oni su tvrdoglave mazge. Izdahnem dižući svoju lijevu ruku. Gledam u svoj prsten. Dvije sedmice nakon zaruka smo se i vjenčali. Harry je bio kum, što je i bilo očekivano, a Jade kuma. Zapravo sam željela da to bude Jessica, ali ona nije mogla. Na kraju je ispalo tako kako je. Mala, lijepa svadba sa malim brojem ljudi. Baš onako kako sam zamišljala. O medenom mjesecu smo odlučili razgovarati poslije poroda. Namjeravam ga odložiti za bar jedno godinu, dvije. Čujem otključavanje vrata i ne trudim se ustati. Zayn ima ključ, a i zna gdje je soba. Kada ulazi u sobu izgleda grozno. Umoran je i njegova desna ruka je zamotana. Skoro da skačem sa kreveta prilazeći mu.

''Šta se desilo?''

''Šolja mi je spala na pod'' nezainteresirano kaže.

U zadnje vrijeme stalno do kasno ostaje i jako je umoran. Ponekad ga ne uspijem ni dočekati.

''Želiš li pričati sa mom?''

''Sutra? Preumoran sam''

Prolazi kraj mene odlazeći u WC. Ovo nije normalno. Šta se sa njim koji vrag dešava? Izlazi iz WC-a i odmah se baca na skidanje. Odjeću uredno složi na stolicu i kad krene da legne spriječim ga hvatajući ga za ruku.

''Koji je tebi vrag?''

''Jebote pusti mi ruku. Rekao sam da sam umoran''

''To ne znači da me moraš ignorisati''

''Jesy čitav dan nad glavom mi neko zvoni. Želim samo malo mira''

''Pa da me pustiš da idem na posao možda bi i bio odmorniji''

''Koji je tebi vrag ženo? U devetom mjesecu trudnoće si''

''To ne znači da sam nesposobna''

''Nisam to ni rekao''

Pustim mu ruku nakon čega on odmah stavlja ruke preko lica. Iz mojih usta izleti nešto što u ovom trenutku nije trebalo, a i nije istina.

''Ti si kriv''

''Molim?''

Sklanja ruke sa lica gledajući me začuđeno.

''Rekoh ti si kriv''

''Za šta?''

''Ti si napravio ovo sranje''

Rukom pokazujem na svoj stomak. Njegova usta oblikuju slovo 'O'. Vjerujem da bih i sama to uradila da nisam ovoliko ljuta. Kakvom me on smatra? Sumnjam i da je radio cijelo ovo vrijeme. Vjerovatno su završili negdje u kafani dok ja ovdje moram glumit ne znam ti ni ja šta.

''Povuci to''

''Neću''

''Povuci to''

''Neću''

''Znaš li ti šta si uopče rekla?''

''Znam''

''Nazvala si naše dijete sranjem''

''Šta onda?''

Od kuda ovo izlazi? Da li sam ovo ja? Da li ja ovo pričam?

''Je si li ti normalna ženo?''

U sljedećem trenu čuje se jak zvuk pri spajanju mog dlana sa njegovim obrazom. Istog trena spustim ruku dobivajući savršen pogled na njegov više nego crven obraz. Par sekundi me gleda u nevjerici, a zatim uzima svoj jastuk i izlazi is sobe...