Writer || z.m.

9

~Zayn Malik~

''Zayn, siguran si da to želiš?" Payne pita.

"Da. Zašto ne bih bio?"

"Samo pitam" odgovara slježući ramenima.

"Znaš li da ćeš ju jednom morati pustiti u prihvatilište?" Horan se nadovezuje.

Nezainteresirano klimam glavom. Zaista me sada nije briga za to. Svjestan sam ovoga što je Horan rekao. Nebitno je jer ću ju čuvati kod sebe koliko god je moguće. Koliko god je moguće, uskratit ću joj muku koju sam ja prošao. Prihvatilište i nije mjesto na kojem bi djete baš voljelo provesti svoje djetinjstvo. Ja sam to iskusio. Bio sam u toj jezivoj ustanovi. Ipak, moji roditelji nisu bili uhićeni. Oni, poginuli su. Zapravo, naš auto je bio potpuno smrskan kad se nesreća dogodila. Oboje su insistirali da mene prvog izvuku iz tih krhotina. Bio sam trogodišnje djete, baš kao i Ellie sada. Moji roditelji nisu preživjeli na putu do bolnice. Jedino su me tamo mogli poslati. Kao dječak od tri godine bio sam jako povučen i sa samo jednom radnicom sam razgovarao. Niti jedna porodica me nije željela usvojiti. Svi su mislili da sam čudak, skupa sa ostatkom osoblja. I djeca sa kojom sam trebao biti prijatelj. Svi osim jednog. Harry. Ali i njega su nakon nekog vremena odveli. Sa 15 godina bio sam sam u toj užasnoj ustanovi. Ne znam kako, ali jedva sam dočekao svoj 18. rođendan. Zapravo znam, pisao sam. Jedna od mojih knjiga, iako je ljubavna, također opisuje život jednog od likova. Svoje djetinjstvo je proveo u prihvatilištu, ali ipak on je usvojen. Na kraju je par iz moje knjige usvojio djete. Ponekad se znam uhvatiti da razmišljam šta bi bilo da sam se odmah normalno ponašao. Ellie mi se čini kao jedna jako pametna djevojčica koja zna kako se treba ponašati, ali ja nisam spreman poslati nekoga u tu ustanovu, pa makar mu uskratio boravak tramo svega jedan dan.

~Jesy Smith~

Posmatram Malika dok razgovara sa Ellie. Izgleda tako,.. posvećeno. Ona ima čitavu njegovu pažnju. Blagi osmijeh je na njegovom licu dok ona nešto priča. Malo me je iznenadila njegova odluka. Zapravo, mnogo me je iznenadila njegova odluka. Nikada ga nisam zamišljala kao osobu koja bi bez razmišljanja uzela na brigu neko malo derle. Uvjek sam ga zamišljala kao nekog umišljenog pisca koji se okolo hvali jer rješava moje slučajeve. Svejedno, i dalje ga ne mogu zamisliti kako se brine o djetetu. Nije da ne volim djecu, samo mi nisu draga. Trenutno mislim da mi nije potrebno jedno. Čujem lagano lupanje te se okrenem ka ćošku na kojem Zack sjedi. Slabašno mu se osmjehnem.

''Malik u jednoj od svojih knjiga opisuje život djeteta u prihvatilištu'' zamišljeno kaže.

Bi li trebalo to nešto značiti?

''Mislim da baš i ne voli to mjesto'' tiho kaže.

''Imaš pravo''

Oboje svoj pogled preusmjerimo na Zayna koji nam prilazi noseći malu Ellie u naručju.

''Možete li ju malo pripaziti? Molim vas. Moram u WC''

''Naravno'' Zack kaže prije nego što ja uspjevam išta reči.

''Stavi ju tu na svoju stolicu. Ja idem. Pazit ćeš Ellie?''

Mene pita? Klimam glavom dok izdišem. Njih dvojica odlaze svojim putem ostavljajući me samu sa Ellie.

''Gdje je moj tata?'' tiho pita.

''Tvoj tata je napravio nešto jako loše''

''Hoce ji on otici od mene kao mama?''

''Mislim da hoće''

''Ja ne zejim da ide od mene. Mogu ji i ja ici sa njim?''

''Ne Ellie, to je samo za zločaste ljude, a ti nisi zločasta.''