Writer || z.m.

28

~Jesy Smith~

Ponedjeljak navečer je. Mala princeza je nekim čudom jako brzo došla sebi. Vjerovatan razlog tomu je to što je jela sve što bi joj Zayn dao. Ono dvoje su se izgubili iz njene sobe čim su završili razgovor sa socijalnom radnicom oko predavanja Ellie nama. Pričali su o njoj kao da je ona običan predmet ili igračka. Takvi ljudi ne zaslužuju dijecu. Dobro, možda su bili nanervirani tim što je plakala, ali to nije nikakvo opravdanje. No i nebitni su. Zayn je sretan. Ellie je sretna. I ja sam sretna. To je sada najvažnije. Tu su i moji roditelji koji vjerujem da zahtjevaju odgovore.

''Mama opraja šam žube''

Slatko se nasmijem preslatkoj plavokosoj djevojčici. Pustili su ju iz bolnice jer se njeno stanje jako brzo popravilo. Još uvijek je slaba tako da smo ju natjerali da danas čitav dan provede u krevetu. Mislim otkako se vratila iz bolnice. Danas nisam otišla na posao kako bih mogla pomoći oko Ellie. Iskreno nisam željela ostavljati Zayna sa mojim roditeljima. Ellie je samo bila mali izgovor.

''Idemo sada da poljubiš tatu i na spavanje. Dogovoreno?''

Dobivam potvrdno klimanje glavom. Uhvatim ju za rukicu i lagano vodim ka dnevnom. Zayn i moji sjede u tišini. Ellie se oslobađa moje ruke i trči ka Zaynu skačući u njegovo krilo. Zayn napravi grimasu vjerovatno jer ga je ozljedila. Osmijeh na njenom licu bljedi kada ugleda Zaynovo. Njeni mali prstići završe na Zaynovim gotovo neprimjetnim modricama na licu.

''Šta se dogodiji Zen''

''Nezgoda srećice''

Sitnim osmijehom pokušava vratit njen.

''Daji je ta nežgoda onaj štrašni čiko joji se dejao na tebe i mamu?''

Sranje. Zar se još toga sijeća?

''Koji čiko?'' moja majka se ubaci.

''Ne žnam. Imao je jep i bjadu''

''Ellie dosta. Dođi idemo na spavanje.''

Uzimam ju iz Zaynovog krila i nosim na spavanje.

~Zayn Malik~

''Daji je ta nežgoda onaj štrašni čiko joji se dejao na tebe i mamu?''

Rečenica odzvanja mojom glavom. Bože, tako je mala, a tako pametna. Znatiželjni pogledi Jesynih roditelja su na meni dok se ja ne usuđujem ništa reči. Nekoliko minuta kasnije se Jesy vraća i sjeda u tišini pored mene.

''Dugujete nam odgovore. Znate to?'' tata ozbiljno kaže.

''To je bio Zack?'' Jesyna mama radoznalo pita.

''Polako ljubavi pusti djecu da nam ispričaju. Sve ispočetka. Od upoznavanja''

Ne progovaram. 'Znate proganjao sam vašu kćerku pa me privela' zanjimljivo. Samo ja mogu biti toliki luđak da detektive pratim naokolo.

''Privela sam ga jer je ometao istragu''

Njeni roditelji se nasmiju.

''Nisam ja ometao istragu. Ja sam uhodio tebe''

''Kao da si me tad zanjimao. Svejedno. Izvukao se na knjigu. Zack mu je dopustio da sa mnom riješava slučajeve''

''Knjiga je i bila razlog'' opravdavam se.

Osjetim lagani udarac u rame dok mi govori da prestanem jer sad ona priča.

''Ni sama ne znam koliko mi je išao na živce kad je riješio prvi slučaj. Borila sam se tri dana, a on je to iz prve uradio''

''Hej pa za to služe partneri'' ne uspjevam, a da ne progovorim.

''Kreten si. Kako god. Vremenom smo se i povezali''

''Misliš ti'' provociram, mada je to na neki način i istina.

Ignorirajući me svaki sljedeći put nastavila je pričati. Ispričala je sve onako kako je i bilo. Da se derala na Ellie, da je kopala po mojim stvarima i slično. Njeni roditelji su bili poprilično iznenađeni. Vjerovatno je to normalno kada se izdešavalo dosta uvrnutih stvari. Mislim da su najteže podnjeli to što je njihova kčerka istovremeno bila sa dva muškarca. Sebično će zvučati ako kažem da se ona zaljubila samo u ruže, u osobu koja joj ih je poklanjala. Onda bih to ispao ja. I vjerovatno bi ispalo da sam umišljen. Ali to uopšte nije tako. To vjerovatno dokazuje i način na koji je saznala.

Imao sam solidan plan za razotkrivanje. Knjiga se zove 'Crime of roses'. Na naslovnoj se nalazi slika jedne crvene ruže. Baš na tu ružu bi stavio onu pravu crvenu koju sam ostavljao svako jutro na pragu. Potpisao bih se kao i uvijek 'Tajni obožavaltelj'. Bio sam uvjreren da bi pročitala knjigu iz koje bi saznala istinu ustvari. Za vrijeme dok bi ona čitala jednostavno bih se povukao i dao joj prostora. No izgleda da je sudbina imala drugih planova. Možda mi se ovi i više sviđaju. Puno ranije sam ju dobio samo za sebe.

"I šta sad?" gospođa Smith pita.

"Zack je dobio otkaz zbog nasilja. Čekamo da nam pošalju novog šefa"

"I svi ti problemi su vrijedili ovoga?" gospodin Smith pita pokazujući na nas dvoje kao par.

"Da, mislim da je vrijedilo" iskreno odgovorim povlačeći Jesy u svoj zagrljaj.

"Ako je tako onda smo uz vas"

~Jesy Smith~

Ponoć je već prošla, ali ja još uvijek ne mogu zaspati. Još uvijek sam pod dojmom. Moji roditelji su sve prihvatili bolje nego što sam očekivala. Mislim da imam savršenog muškarca pored sebe. Baš ovakav kakav jeste. Gledam u njega i Ellie dok mirno spavaju pored mene. Moja mala porodica. Smješim se stavljajući ruke na moj stomak razmišljajući kako će za nešto manje od 9 mjeseci još jedno stvorenje biti na ovom krevetu. Napokon sam sretna, istinski sretna. Moja tri anđela su tu sa mnom. Zatvorim oči neuspješno pokušavajući da zaspem. Osjećam snažnu ruku na mom struku. Nedugo zatim čujem tihi glas dok pjeva neku tihu, umirujuću pjesmu. Ima tako prelijep glas. Umiri me i mislim da polako tonem u san...