Writer || z.m.

14

~Zayn Malik~

Kad sam siguran da ona neće nigdje otići idem da doručkujem. Harry i Ellie jedu u tišini. Nažalost ja ju prekidam, a bila je tako ugodna.

"Harry ja poslije moram do stanice da odnesem telefon"

On klima glavom govoreći mi da me sluša.

"Ti ne trebaš ostajati. Samo kad kreneš zaključaj, da ne može otići. Ja ću ponjeti svoje ključeve"

"Nema problema, stari"

Kaže nakon ćega ponovo nastaje ona ugodna tišina. Prija mi. Mada, poslije Ellie-nog vriska svaka tišina prija. Kad jedem odmah svoj tanjur stavljam u mašinu za suđe kako bih Harryu smanjio posao. Bezbroj puta sam mu rekao da ne treba čistiti, ali taj tvrdoglavi stvor me ne sluša. Sad bi mi dobro došlo jedno tuširanje, ali pošto je kupatilo zauzeto izgleda da će to pričekati da se vratim. Presvlačim majicu i hlače. Prije nego što oblačim patike u džep jakne stavljam ključeve od stana i auta. Još jednom pogledam jesam li stavio telefon jer mi je on ipak najbitniji. 

...

Svugdje vozim 10 km/h iznad dozvoljenog i molim Boga da me ne zaustave. Samo želim da ovo završi i da ona bude na sigurnom. Po dolasku odmah dajem telefon Horanu koji ga nosi u sobu za lociranje. Dok čekam, nervoznom lupkam nogom o pod. On dolazi, ali ne i sa baš ohrabrivajućim izrazom lica.

"Skenirao sam poruke. Dolazile su sa jednokratnih kartica. Sinoć si dobio još jednu poruku: 'Bravo Malik, uspio si' sa smajlijem i onim xoxox kao i prve dvije. Uglavnom potrudit ćemo se da saznamo ko i gdje je to kupio. I da..."

Krene još nešto da kaže, ali ga prekine ljutiti glas Foxa koji upravo izlazi iz kancelarije.

"Gdje je ta Smith. Trebala je stići 10 puta do sad"

"Ona neće doći" mirno kažem.

"Koji vrag? Malik to joj je posao"

"Šefe njen auto je eksplodirao sinoć i mislimo da je to povezano sa slučajem"

"I mislimo da je bolje da ovih par dana ne dolazi na posao. Bar dok se sve ovo ne smiri" nadovezujem se na Nialla.

"Vidjet ćemo''

Oštro odgovara i vraća se u kancelariju. Prevrčem očima jer mi zaista nije jasno koji vrag se njemu dešava. Siguran sam, da sam ja na njegovom mjestu, ne bih joj dao da dolazi na posao sljedećih mjesec dana.

~Jesy Smith~

Izlazim iz kupatila trljajući kosu peškirom kojeg sam zatekla složenog na mašini za veš. Ulazna vrata stana su otvorena, dok Harry ili kako već, veže pertle na svojim bijelim conversicama. Dok ćući lagano podiže glavu, gledajući me.

"O, hej ja sam Harry" nasmije se i nastavlja nedopuštajući mi da išta kažem, "Zayn je odnio telefon u stanicu. Brzo će on. Imaš doručak u kuhinji. Ellie je u mojoj sobi, gleda TV. Neće ti ona smetati''

Dok ja klimam glavom na sve šta je on rekao, on se diže na noge uzimajući jaknu sa vješalice.

"Pa, vidimo se"

I opet prije nego što išta uspijem reći, sad mi zapravo zalupi vrata pred nosom i zaključava ih. On nije normalan, kao ni onaj Malik. Sigurno je ovo njegovo maslo. Rekao je ovome da zaključa kako ja ne bih mogla otići kući. Seronje. Prolazim pored jedinih vrata iza kojih ne znam šta se nalazi. Tu se moja znatiželja probudi. Uhvatim šteku i skroz lagano i polako ju povlačim ka dole kako bi zvuk bio tiši, ali kvragu, zaključana su. Možda je ovo soba u kojoj drži materijal za svoju knjigu. Ma sigurno jeste. Nema šta drugo biti. Malo razočarano otpuhnem jer, ipak sam se nadala da ću pročitati bar jedan, mali djelić. I dalje malkice razočarana odlazim u dnevnu sobu. Palim TV i pronalazim Fox. Trenutno je serija Castle. Ponekad me ta serija podsjeća na moj život, na moju trenutnu situaciju. Detektivka sam i radim s piscem. Samo ja sam detektiv jer sam to uvijek željela postati. Kako god, volim gledati tu seriju.

...

Čujem otključavanje vrata, taman kad završava druga, posljednja epizoda. Taman kad krenem da ustanem, muška figura se stvori na vratima.

''Hej, samo da se javim da sam stigao. Da li ti je bilo dosadno?''

'' Ne, gledala sam Castle.''

Osmijeh zaigra na njegovom licu dok se odmakinje od vrata.

''Zanimljiva je to serija''

Da, da. Svakako Zayn...

''Idem se ja istuširati''

Odlazi sa vrata, vjerovatno po stvari. Ponovo svoju pažnju prebacujem na televizor. Zaustavljam se na MTV-u. Trenutno je Rediculousness. Na to se zaista mogu nasmijati. Emisija je orginalna.

''Zen žejim čokojino''

Čuje se dernjava kroz hodnjik. Kad mali vrag ulazi u dnevnu sobu, zastane kao da se razočara.

''Oh. Gdje je Zen?''

''On se tušira.''

Odgovorim, striktno na ono što je pitala. No njen razočaran pogled izvuće pitanje iz mojih usta.

''Želiš li da ti ja napravim čokolino?''

Iako se vidi na njenom licu da se malo premišlja, ipak na kraju pristane, slabašno klimajući glavom. Nekako, na kraju, ipak uspjevam naći prašak i zdjelicu. Dok mješam smjesu praška i mlijeka čujem tihi glasić.

''Zen pjavi najboji čokojino. On uvjek štavi majo šećeja''

Nasmijem se na njeno tepanje i uzimam zdjelicu na kojoj piše 'Šećer'. Stavljam ga, ali jako malu količinu jer znam da to nije zdravo za njene zubiće. Jednu, na pola ispunjenu kaškicu približavam njenim ustima.

''Probaj da li ti odgovara.''

Bojažljivo, ali ipak proba. Mali osmijeh se ukaže na njenom licu.

''Dobal je, slican kao Zenov''

Nasmijem se, shvatajući da skoro normalno razgovaramo.

''Želiš li da te hranim?''

Odmahne glavom govreći kako je ona velika curica. Stavljam zdjelicu na sto te primakinjem stolu stolicu na kojoj ona upravo sjedi. Sve vratim na mjesto kako sam i našla. Obavjestim ju da idem nazad u dnevnu i da me zove ako bilo šta treba. Super, sad je Rediculousness završio, a to mi je bila jedna jedina nada na ovom glupom televizoru. Gasim ga, ostavljajući daljinski upravljač na sto. Razgledam sobu i u ćošku primjetim policu na kojoj se nalazi par knjiga, ali i nešto poput albuma za slike. Približim se kako bih potvrdila svoje sumnje. Da to su albumi. Uzimam jedan na kojem urednim slovima piše 'Zayn Jawaad Malik; January 12, 1993; Bradford, England'. Negovo puno ime i prezime, datum rođenja te mjesto rođenja. Čudno, po njegovom naglasku nikad ne bih rekla da je iz Engleske, Više onako liči na arapski. Jako se zainteresujem pa se s tim u rukama vraćam na fotelju. Prva slika u albumu je djete u bolničkom krevetu. To je vjerovatno on kad je bio beba. Sljedeća slika je kako žena drži to isto dijete, vjerovatno majka. Porodične slike se nižu. Oh, kao mali se preselio ovdje u NY City. Na svim slikama njegovi roditelji izgledaju tako sretno. I on, izgleda kao sretna beba. Jedan prelaz mi jako privuče pažnju. Ovdje stoji porodična slika. Tu može imati oko 3 godine, ali odmah poslije je slika dvojice dječaka koji mogu imati 6-7 godina. Zayn, njega mogu prepoznati kao i dječaka do njega. Rupice ga odaju. Najvjerovatnije je da je to Harry. Danas kad se nasmijao izgledao je potpuno isto. Prelaz mi je malo nejasan, ali nemam vremena da razmišljam jer se mala prilika stvori na vratima.

"Pojeja šam"

Ne mogu ju poslati u kupatilo da opere ruke, jer je Zayn tamo. Ustajem i vodim ju u kuhinju kako bih joj pomogla da opere ruke na sudoperu. Kad završimo ona pojuri iz kuhinje govoreći kako će u Harryevoj sobi gledati crtiće. Čuje se otključavanje vrata. Vjerovatno Zayn izlazi iz kupatila. Pokušam požuriti u dnevnu kako bih sklonila album jer je nepristojno kopati po tuđim stvarima. Ali stižem prekasno jer je Zayn već tu. Sjedi na istoj fotelji na kojoj sam ja maloprije sjedila. Na njegovom licu više nije bilo onog osmjeha kao kad je tek došao ili kad smo pričali o Castle-u. Sada mogu prepoznati samo izgubljeni pogled dok gleda slike u otvorenom albumu, na stolu, ispred njega...