Writer || z.m.

21

'Ovdije se otvara naš slućaj. Ostaje da vidimo koji će krivac snositi veće posljedice'

~Zayn Malik~

Ovo je bila naporna sedmica. Dovršavao sam neke stvari oko knjige. Odlučio sam da završim s tim. Nije to bio moj stil pisanja. Nisam želio da i dalje upropaštavam knjigu svojim izljevima osjećanja. Ali opet, to mi je bio manji problem. Jesy  nisam vidio od nedjelje. Ok, imali smo par puta telefonske razgovore u kojima se sve svodilo na 'Nemoj reči Zacku, molim te' . Umoran sam više od toga. Ovako niti on niti ja ne možemo ništa. On ne može jer ga ona stalno odbija, a ja jer ne želim ništa zbog njega. Dobro, u ovoj sedmici nisam ni imao priliku. Danas je petak. Dogovorili smo se da ju danas sačekam ispred stanice poslije posla. Trebamo razgovarati, a i neka televizijska kuća je htjela da ona bude sa mnom u današnjem interviju-u. Ovo me ubija. Čitavih pet dana razmišljam o njoj. O onome što smo uradili. Trebao bih biti sretan? Vjerovatno. Predala mi se. Imao sam ju na tom krevetu. Ne mogu. Ne mogu biti sretan. Bio sam pjan. Oboje smo. Bar se sjećamo. Samo nama u takvim trenutcima može naumpasti da pravimo dijete. Sad tu dolazimo do još jedne brige. Šta ako zaista zatrudni? Kako ću Fox-u pogledati u oči? Šta bih trebao? 'Hej stari cura ti je trudna. Napravio sam joj dijete'. Odvratan sam. Gadim se sam sebi. Što sam više razmišljao o tome shvatio sam da sam ja krivac. Muško sam. Trebao bih bolje podnositi alkohol. Trebao sam to sve zaustaviti. Lupim šakom od volan pokušavajući se riješiti ovog odvratnog osjećaja. Kad se suvozačeva vrata otvore automatski moj pogled završi na njoj. Mali osmijeh je na njenom licu. Na njenom licu je također trag umora.

''Jesi li gladna? Želiš li da prvo odemo negdje jesti?''

''Mogli bi. Koliko je sati?''

''Sad je četiri, što znači da imamo još dva sata do intervijua''

 ''Onda možemo''

''Super znam jedan odličan restoran''

...

Kad smo naručili svoja jela oboje sjedimo u tišini. Gledam ju dok ona gleda u svoje prste sa kojima se igra. Bože, svaki put se iznova zaljubim u nju. Prelijepa je. Ne znam koliko ću puta to ponoviti. Mali osmijeh se ukaže na njenom licu.

''Smiješan si''

''Zašto?''

''Sav si nekako nervozan, a usput me skidaš pogledom''

''A kako ti to možeš da znaš?''

Tamam kad krene da odgovori prekida je ženski glas.

''Izvinjavam se. Vi ste Zayn Malik?''

''Da, kako vam mogu pomoći''

'' Čitala sam vaše knjige. Mogu li se slikati s vama?''

''Naravno''

Zamolim Jesy da nas uslika. Cura ostaje tu još par minuta ispitivajući me o novoj knjizi. Otišla je kad nam je hrana stigla. I trenutno zahvaljujem konobaru. Ta cura me je počela ispitivati o stvarima iz privatnog života. Kad pogledam Jesy primjetim da ona uopšte ne jede.

''Nešto nije uredu?''

'' Sve je potpuno savršeno'' sarkastično odgovara.

''Jesy'' upozorim.

''Da li to uvijek radiš?''

''Koje?''

''Tako se smješkaš svakoj curi''

Čekaj, čekaj, čekaj. Neko je ljubomoran. Moj osmijeh poraste. Sretan sam. Jako sam sretan.

''Da li je to neko ljubomoran?''