Writer || z.m.

34

~Jesy Smith~

Osjećam blagu bol u leđima. Prevrčem se po krevetu nebi li našla odgovarajuću pozu. Odvela sam Ellie kod Jade u slučaju da zaspem. Osjećala sam se nekao umorno i nisam željela da, ako zaspem, Ellie bude sama. Sklupćam se, jer mi ta poza nekako najviše odgovara. Telefon sam stavila pored sebe. Od onog dana, Zayn uvijek nosi telefon i svako jurto prije nego što ode kaže da ga nazovem ako nešto trebam. Prošlo je dvije sedmice od tad. Još uvijek formalno nismo razgovarali. Pazi na mene i uvijek gleda jesam li u redu, ispituje da li mi nešto treba. Na to se uglavnom svodio naš razgovor. Nismo razgovarali o neobaveznim stvarima. Istina, rekao mi je da je rekao Harryu šta se desilo. Vratio se spavati ovdije, ali svako spava na svojoj strani. Ne mogu reči da su naši odnosi zahladili našom svađom. Istina je da smo se udaljili, ali on mi svakom svojom, makar i malom gestom pokazuje koliko brine i koliko me voli. I ja, koliko god mi je smetalo to što mi ne da da idem na posao, da fizički budem aktivna, nisam se protivila. Slušala bih ga. Neizmjerno zahvaljujem Bogu što sam dobila nekog poput njega. Nekoga ko će biti uz mene, ma šta god da se desilo. Nekoga ko će me uvijek voljet, baš kao što je i obećao.

...

Skoro da vrisnem kad osjetim snažnu bol u donjem dijelu svog stomaka. Uspjela sam odspavati par sati. Par puta duboko udahnem gad bol prestane. To traje svega pet minuta i onda opet. Držeći se za noćni ormarić ustanem. Do WC-a hoda držeći se za zid. Umijem se par puta ne bi li došla sebi. Voda me malo osvježi, ali bol je još uvijek tu. Zayn. Trebam nazvati Zayna. Uspijem se vratiti u spavaću sobu. Malkice se istegnem kako bih uzela telefon sa kreveta. Odmah čujem zvuk sudaranja vode sa parketom. Pogledam u svoje noge. Stojim u lokvi vode. Sranje. Porađam se. Duboko dišem jer bolovi postaju sve jači. Hajde Zayn javi se. Javi se.

''Jesy?''

''Zayn porađam se''

To je jedino što mu kažem prije nego što prekinem liniju. Moji obrazi se vlaže od suza koje su prouzrokovane bolom. Sjedam na pod naslanjajući se na krevet. Raširim noge jer imam osjećaj da me tako manje boli. Duboko dišem nadajući se da će Zayn brzo doći.

~Zayn Malik~

Jutros smo dobili novi slučaj. Relativno dobro napredujemo. Uspjeli smo naći dva osumnjičena. Mirno sjedim u stolici dok slušam žrtvine roditelje kako odgovaraju na Liamova pitanja. Iskreno, skroz sam negdje drugdje. Slušam ih, ali i razmišljam skroz o nekim drugim stvarima. Mislim da ću danas ozbiljno razgovarati sa Jesy. Ne želim više ovo. Nisam nikad ni željeo. Dvije sedmice nismo imali razgovor koji se nije svodio na 'Treba li ti išta?' . Ubija me kad legnemo spavati, svako na svoju stranu. Moj telefon zazvoni i nastaje tišina u sobi.

''Izvinjavam se'' kulturno kažem.

Izađem iz prostorije. Jesy zove. Da li je sve uredu?

''Jesy?'' javim se.

''Zayn porađam se''

I to je to. Linija je prekinuta. Par sekundi stojim ukipljen analizirajući riječi koje sam upravo čuo. Zayn idiote žena ti se porađa. Kao da me nešto udari u glavu kad shvatim situaciju. Trčećim korakom prvo odem do stolice uzimajući jaknu, a onda da kažem Liamu da odlazim. Otvorim vrata toliko da mi glava može proći kroz njih,

''Payne moram ići. Jesy se porađa''

Liam bez pogovora klima glavom i želi mi sreću. Nemam vremena da čekam lift. Trčim niz stepenjice. Dok trčim kroz glavni hodnjik policajci, detektivi mi upućuju čudne poglede. Na vratima skoro da se sudarim s Niallom.

''Hej Zayn''

''Nemam vremena''

Prijateljski ga udarim u rame i prođem pored njega. Na svakom jebenom semaforu me zateklo crveno svijetlo. Vozim bar 20 više od dopuštene brzine. Kad stignem, vrata stana su otključana. Jesyni bolni vriskovi su jedini zvuk koji se čuje u stanu. Odmah ulazim u spavaću i uzimam u naručje svoju ženu. Na putu do bolnice vozim isto kao i na putu do kuće. Jedna moja ruka je na volanu, a druga u Jesynoj. Svaki put kad osjeti bol stegne moju ruku. Boli, ali vjerujem da nju boli još toliko. Na prijemu nas odma šalju na odjel za porađanje. Prvo su napravili ultrazvuk. Naša djevojčica je zdrava i spremna za dolazak na ovaj svjet. Veliki osmijeh se nalazi na mom licu dok držim ruku svoje žene. Njen bolni osmijeh otkriva koliko je i ona sretna. Moja ruka gotovo da je skroz crvena od jačine stiska, ali ne mogu se žaliti. Jesyno lice je skroz crveno i mokro. Suze neprestano padaju njenim licem. Njenu ruku uzmem u svoju drugu, a ovom što sam ju čuvao provlačim ispod njenog vrata. Ostavljam poljubce na njenom čelu kao znak podrške. Medicinske sestre oko nas se smjenjuju.