Writer || z.m.

7

~Jesy Smith~

''Hvala ti Zack. Bilo mi je prelijepo.''

''Pa vidimo se sutra ljepotice''

Ostavlja poljubac na mom čelu nakon čega izlazim iz auta. Ulazim u stan ne skidajući osmijeh sa lica. Kad skidam patike, prvo što radim je to da nosim ružu u vazu koja je već poprilično popunjena sa ružama. Gledam u tu hrpu ruža i divim im se. Pa zapravo divim se svom šefu. I dalje svako jutro pred vratima zatičem ružu. I također na svaki dejt, na koji smo izašli, a bilo ih je tri, sam dobila istu ružu. Nisam znala da moj šef može biti ovako romantičan. Pogledam na sat i samim tim se zgrozim. Ponoć je prošla, a ja još nisam u krevetu. Sama pomisao da poslije ovih sedam prekrasnih dana moram na posao me ubija. Pozitivno je jer ću više vremena provoditi sa Zackom, ali morat ću trpjeti i onog Malika. U ovih sedam dana nisam uspjela naći odgovor kako. Samo se mogu nadati da neće biti naporan i da mi više neće rješavati slučajeve. Jer ako nastavi ja ću sama dati otkaz, ne treba mi ga niko dati. Prva, i najgora stvar je što je to ponižavajuće. Ja kao detektiv bi trebla biti bolja od jednog pisca ljubavnih romana. Pisca koji je toliko patetičan i ne može naći curu pa mora pisati knjige. Zapravo, ponekad se i zapitam da li on uopšte voli cure. Ko zna možda mu više odgovaraju pripadnici njegovog spola...

~Zayn Malik~

Ulazim u policijsku postaju sa tri šolje kafe koju sam kupio uz put. Sranje, zaboravio sam da se Jesy vratila na posao. Pa čini se da ja ostajem bez kafe. Prvo pozdravljam Horana i dajem mu kafu, a zatim isto činim i sa Payneom. Prilazim njenom stolu sa zaigranim osmijehom i nekako vragolasto ju pozdravljam dok stavljam kafu ispred nje. Nekako mrko me pogleda dajući mi doznanja da nije raspoložena. Prozborim jedno tiho 'Ou' te krenem prema momcima. Sve su fino sagledali sa strane i sad mi se smiju. Slegnem ramenima i sjedam na ćošk Horanovog stola.

''Imate novi slučaj''

Svi se automatski okrećemo ka Foxu kada čujemo njegov glas.

''Horan šaljem ti adresu na telefon. Krenite'' kaže i nas četvero se u istom trenutku dižemo na noge.

Ulazimo u lift i taman kad se vrata trebaju zatvoriti začuje se Foxov glas.

''Sretno ljepotice''

Da li je ovo dozvoljeno na dužnosti?Moj pogled se automatski susreće sa podom. Osjetim Payneov i Horanov pogled na sebi, ali pravim se da ne primjećujem. Lagano dižem pogled ka njoj. Osmjeh igra na njenom licu. Ona je sretna. Potrudit ću se. Koliko god bude trebalo. Potrudit ću se da joj i ja jednog dana izazovem ovakav osmijeh.

~Niall Horan~

''Vidim dobar si s Malikom''

Smith me izaziva dok hodamo iza Paynea i Malika koji su duboko u nekoj konverzaciji. Njima jako zanjimljivoj jer su se zaista uživili.

''Dobar je on Smith''

''Da baš. Čim je došao uspio me je osramotiti'' mrzovoljno gunđa.

''Nije mu bila namjera''

''Ali je svejedno to uradio''

Nakon njenih riječi ostajem tih. Na početku sam imao užasno mišljenje o Maliku, ali uz malo duže nagovaranje od strane Liama sam mu pružio priliku. Nakon njegovog priznanja da je došao samo rdi Smith sam ga apsolutno prihvatio. Zašto? Pa ja sam upisao fakultet radi jedne cure. Na kraju se ispostavilo da smo upisali isti fakultet, ali u dva različita grada. Ja sam ostao bez prilike da osvojim svoju curu iz snova i znam kako je to. Njemu ne želim oduzimati priliku. Smiješno je kad čuješ da neki muškarac piše o ljubavi, ljubavne romane jer to obično rade žene. A opet, ponekad je zanjimljivo vidjeti to iz muške perspektive. Također sam zadivljen činjenicom da je on odlučio pisati o ubistvima samo radi nje. Ne znam kako, ali znam da će se Malik svim silama truditi da osvoji ovu nedodirljivu djevojku koja hoda pored mene.

~Jesy Smith~

Horan je pobjegao negdje daleko u svoje misli pa sam ga i pustila. Dok sam hodala gledala sam u dva muškarca ispred sebe. Njihov smijeh je odjekivao uskom ulicom kojom smo prolazili. Možda Horan ima pravo. Možda ovaj Malik nije toliko loš. Ma o čemu ja razmišljam? Protresem glavu kako bih se rješila tih nepotrebnih misli. Ulazimo u slijepu ulicu u kojoj se nalazi tijelo. Krvi je posvuda. Ovo je jedan od gorih prizora koje sam imala priliku vidjeti.

''Payne zovi Black'' obratim se detektivu.

''Nema potrebe. Tu sam''

Jess sva zadihana stoji iza mene. Ne želim pitati zašto je trčala. Payne se baca na slikanje žrtve, a Horan na slikanje mjesta zločina. Pogledam u Malika koji okolo švrlja pokušavajući naći neki dokaz vjerovatno. Bože, ovdje je prosto nemoguće naći nešto. Sve je krvavo.

''Smith možeš li doći ovamo. Mislim da sam pronašao metak''

Malik. Ma divno. Može li i bolje? Par puta duboko udahnem pokušavajući se smiriti kako ne bih izazvala nikakvu scenu. Prlilazim mu i gledam u mjesto koje on pokazuje prstom.

''To može biti čahura. Metak je u tjelu. Nema izlaznih rana''

Ha ja. Eto ti Malik. Pogledam u njega dok on samo slježe ramenima. Pogledam biliže i razočarenje prođe mojim tjelom. Izdahnem gubitnički.

''Jess ovo je zaista metak''

''Bože, ovdje je bilo više žrtava, ali samo jedno tjelo je ostavljeno'' Horan objašnjava.

Definitivno najgori slučaj u mojoj dosadašnjoj karijeri.

''To bi moglo objasniti ovoliku krv'' Malik se javlja.

Pametnjaković. Ne obračajući pozornost na momke i Jess koji čekaju moju reakciju nastavim potragu za još dokaza.

~Zayn Malik~

Osjećam laganu bol u glavi.Ovaj dan je iscrpljujuć. Slučaj je iscrpljujuć. Do maloprije smo bili na mijestu zločina i tražili dokaze, a sad pregledavamo slike. Osam sati je navečer. Kad čujemo škripu vrata svo četvero izmorenim pogledom gledamo u Foxa koji izlazi iz kancelarije. Osmijeh mu spada s lica kada nas vidi. Zapravo gleda samo u nju.

''Ljepotice, nešto niije uredu?''

''Samo sam umorna'' odgovara.

''Dosta si radila danas. Idi kući, odmori se''

Priča sa njom dok stoji iza njenih leđa i masira je. Šta bih dao da sam na njegovom mjestu.

''I vi ste dečki slobodni'' govori kada sklanja ruke sa njenih ramena jer ona upravo ustaje. Okrene se te mu se smješka. Imam osjećaj da je zaboravila da smo mi ovdje. Kad ustajem, namjerno zaškripim stolicom. Ona me pogleda takvim pogledom da bih sada bio mrtav kad bi se ubijalo pogledom. Pravim se da ne obraćam pažnju na nju i počnem se kretati ka liftu.

...

Vrata od mog stana su otključana. Sigurno je Harry tu. Ulazim u dnevnu sobu, ali njega nema tu. Zatićem ga u mojoj radnoj sobi, kako prčka nešto po mom laptopu.

''Stari ovo ti više liči na lubić''

On je čitao moju knjigu? Kreten.

''Ostavi to'' hladno mu kažem.

''Stari ti si se zaljubio''

Čekaj. Šta on misli da ja to ne znam.

''Bori se za nju''

Potapše me dva puta po ramenu te izlazi iz sobe ostavljajući me samog sa mojim mislima...