Writer || z.m.

10

~Zayn Malik~

Slijedeći dan nisam otišao u stanicu. Još uvijek nisam spreman da se suočim sa Jesy. Jednostavno sam želio ovaj dan samo sa Ellie, eventualno Harryem. Mogu li opisati osjećaj kada su moj san jutros prekinule malene ručice na mom licu? Ne, ne mogu. Previše je nevjerovatno. Znati da si jednom malom stvorenju uskratio boravak u odvratnoj ustanovi pa makar to bilo tri sedmice je nešto što stavlja osmijeh na moje lice. Dok doručkujem gledam Ellie i Harrya kako se smiju dok joj Harry priča neke gluposti koje su joj očigledno smješne. Ne mogu reči da to ne izvlaći osmijeh na moje lice.

''Zen dođi se i ti s nama igjatiii''

Sa velikim osmjehom klimnem glavom dok ustajem sa kauča da bih odnio zdjelu, u kojoj su bile pahuljice, u kuhinju. Kad se vratim u dnevni bivam oboren na kauč dok me male rukice škaklaju po stomaku. Dok 'padam' od smijeha, jer sam škakljiv, dižem ruke u znak predaje. Slaba težina napušta moje tjelo i ja okrećem glavu u stranu. Ellie Harryu daje pet. Lopovi. Bit će ovo zanjimljiv dan.

~Niall Horan~

Dok idemo ka mjestu zločina Jesy neprestano brblja kako joj je drago jer Malik danas nije sa nama. Zaista mi se pojavljuje neka mala 'bubica' u glavi koja mi govori da to i nije baš istina. Zavoljela je ona njega. Ne mogu ni da zamislim šta će tek biti kad sazna da su ruže, koje ju dočekuju ispred vrata, njegovih ruku djelo. Njegov plan razotkrivanja je savršen. Jedva čekam da se to desi. Fox dobija zasluge za ono što Zayn radi. Baš me zanjima kako će reagovati kad sazna da njegov najdraži pisac ostavlja njegovoj curi cvijeće pred vratima. A kad tek sazna da se ona zaljubila 'u njega' samo radi tih ruža koje ju čekaju pred vratima. Bit će to jedna zanjimljiva predstava.

''Pustite sad Malika. Fox javlja da ćemo surađivati sa detektivima iz Vašingtona na ovom slučaju''

Namrštim se. Baš divno. Zanji put kad sam surađivao sa njima posvađao sam se sa detektivom. Dobio sam mjesec dana suspenzije. Najgore od svega je to što sam ja bio upravu.

''Horan, to ti baš odgovara'' Payne govori dok nakratko sklanja pogled sa ceste dok me lagano udara u rame. Nezadovoljno frknem.

...

Ne čekam ni da pošteno Payne parkira auto, a izlazim iz njega. Čujem kako mi nešto gunđa, ali ne pridajem mu previše pažnje. Kada i on i Smit izađu iz auta uputimo se ka grupici ljudi obučenih u uniforme. Hodam ispred njih dok oni stalno ponavljaju kako ne smijem ovakve gluposti raditi. Molim Boga da opet ne bude taj detektiv. Moj pogled je prikovan za pod, te uopšte ne pridajem pozornost dvjema osobama iza mene.

''Dobar dan'' Smith prva pozdravi. Nemam namjeru pogledati koga ona uopšte pozdravlja.

''Dobar dan, ja sam...''

Taj glas. Naglo dižem glavu i susrećem se sa prelijepim smeđim očima.

''Niall'' kaže.

''Sophia''

~Zayn Malik~

''Zen gdje idemo šada'' Ellie me pita.

''Sada kad smo fino papali možemo ići na sladoled'' kažem i divim se samom sebi kako mogu biti ovako sladunjav. Ellie zadovoljno pljesne rukama. Ta mala slatkica. Nije pošteno prošao dan, a malecka mi se već uvukla pod kožu. Pustim ju da hoda do štanda sa sladoledima, a onda ju uzmem u naručje kako bi mogla izabrati sladoled.

''Žejim cokojadu.''

Krenem da normalno kažem 'čokolada', ali djevojka koja prodaje sladoled se samo nasmije i dadne nam jednu čašicu u kojoj je kugla sldoleda od čokolde. Ja tražim jednu kuglu vanilije i kad dobivam svoj sladoled spuštam Ellie iz naručja kako bih mogao platiti. Dajem pare prodavaćici i zahvaljujem na sladoledu dok se ona sladunjavo smješka. Uzvratim joj osmijeh, iako je moj lažni.

''Zen pogjedaj''

Pogledam prema mjestu na koje ona pokazuje prstićem. Igralište.

''Idemo tamo''

Uzmem ju za rukicu i počnem se kretati ka tamo. Kad dođemo, sjedamo na prvu klupu kako bi pojeli sladoled. Pomno ju posmatram dok ona oprezno jede svoj sladoled. Njena plava kosica dosezala je do njenih ramena. Nije bila ni ravna, ali ni previše frčkava, baš onako perfektno loknasta. Njene nebeski, prekrasne plave okice svakoga mogu oboriti s nogu. U njima se vidi ona dječija zaigranost. Sad, pa sad se može primjetiti i tuga. Jako se trudim i zaista uspjevam staviti osmijeh na to preslatko lice, ali i dalje se vidi ta mala grančica tuge. I mislim da će to uvijek tako i biti. Malecka nespretno ustaje sa klupe i ide do korpe gdje baca kartonsku čašicu skupa sa kaškicom.

''Zen juje''

Nasmijem se na njeno tepanje dok ustajem i idem prema ljuljama, prema kojima ona već trči...

~Jesy Smit~

Sva izmorena poslije napornog dana ulazim u zgrdu i prvo se zaputim prema vratima svoje nove prijateljice. Danas smo imale dogovor. Trebale smo izaći na kafu poslije mog posla. No međutim ovaj slučaj se zakoplikovao. U jednom trenutku sam čak i malkice požalila što Malik nije tu. On bi bar imao neku ludu teoriju u koju bi svi polagali nadu, a ovako ne znam da li smo se uopće pomakeli sa početka. Moja nasmijana prijateljica otvara vrata, no osmmijeh joj brzo splasne kad vidi moj premoreni izraz lica.

"Jesy draga, šta se dogodilo?"

Pita dok se sklanja sa vrata kako bih ja mogla ući. Jedva nekako se saginjem kako bih skinula cipele. Ulazim u dnevnu i sjedam na prazan dvosjed. Jade ulazi za mnom.

"Hoćeš li mi ispričati šta se dogodilo?"

"Tako sam umorna Jade"

"Zašto? Šta se dogodilo?"

"Danas se nisam pomakla sa početka. Ćak sam i u jednom trenutku poželjela daje onaj krten tu"

Žalim joj se dok dlanovima pokrivam svoje lice kako bih sakrila suze. Osjetim njenu ruku koja lagano prolazi mojim leđima.

"Hej nije to ništa loše. Samo si se odvikla od toga da sama radiš. Možda je Malikova pojava bila dobra za tebe. Ako ništa bar da se odmoriš"

Prevrčem očima na njenu rečenicu. Zar njegova pojava može biti dobra. Da mi olakšava. Taj može samo zakomplikovati. Ja ne znam šta je ovim ljudima i zašto ga ovoliko vole. Moj mozak će eksplodirati. Najgore je to što se možda jedan mali dio mozga slaže sa Jadeinim riječima. Možda je Malik zaista ono što mi je bilo potrebno...