Writer || z.m.

24

~Jesy Smith~

Sa velikim osmijehom izlazim iz lifta. Sretna sam. Provela sam prelijep vikend sa Zaynom. Na kraju svega, Zack je javio da se seminar produžio i da ne zna kad će se vratiti. Onda sam i protekla dva dana provela sa Zaynom. Uživali smo. Prije kad bi ovako bili skupa, stalno bi mi govorio kako trebam reči Zacku, ali sad bili smo samo nas troje. Uz to, sve je on radio. Nije mi dao čak ni da jedem sama. Dobila sam i nadimak. Djevojčica. I bebi je dao isti nadimak. Rekao je da smo mi njegove najljepše djevojčice. Ponekad se mrzim što padam na njegove slatke riječi.

''Jutro''

Veselo pozdravljam Nialla i Zayna. Oni klimaju glavom, jer su prezauzeti smijehom. Ovo im se ćesto dešava u zadnje vrijeme. Ne smeta mi. Njihovi osmjesi su neodoljivi. Zayn sjedi na ćošku mog, a Niall na ćošku svog stola. Kada sjednem za svoj sto imam savršen pogled na Zaynova, fino građena leđa.

''Neko nam je raspoložen jutros''

Niall konstatuje dok se Zayn okreće glavu ka meni. Uputi mi jedan njegov dječaćki osmijeh, ali tako da ga samo ja mogu vidjeti.

''Sretna sam'' kažem iskreno.

Slegnem ramenima, otvarajući fasciklu slučaja kojeg smo jučer dobili.

...

"Prestani sređivati tu prokletu dokumentaciju i uzmi ovaj prokleti sendvič" gotovo da vrisne.

Nanervirala sam ga. Jutros nisam doručkovala, a i sad kad bih trebala imati pauzu ne želim da uzmem sedvič. Zapravo nisam željela. Kada se moj pogled susreo s njegovim, iskreno, prepala sam se. Njegov izraz lica je bio negdje između ljutog i nanerviranog dok se trudio da ne kaže našu tajnu. Ali i upravu je. Trebala bih jesti. Ako ne zbog sebe, onda zbog bebe.

"Stari polako. Ne možeš joj naređivati" Niall se ubaci na šta ga ovaj sasjeće pogledom.

"Ne trudi se" kažem Niallu uzimajući sendvič iz Zaynovih ruku.

Dok jedem razmišljam o intervenciji koju bi trebali napraviti. Molim Boga da i tu ne napravi scenu. Niall i ja smo jedini detektivi ovdje. Liam je na godišnjem kojeg je defnitivno i zaslužio. Radio je naporno posljednjih sedmica.

"Niall trebali bi otići na intervenciju poslije ručka"

"To možete i vas dvoje"

Pogledam Zayna u znak pitanja. Prvo slegne ramenima, ali na posljetku klimne glavom.

...

Tako je i bilo. Nas dvoje smo otišli na itervenciju. Srećom naš optuženi se nije opirao. Sad je na ispitivanju. Niall ga ispituje. Tako smo se dogovorili. Rješavam neku papirologiju pokušavajući ne obraćati pažnju na Zayna koji neprestano gleda u mene.

"Prestani" kažem mu.

"Šta radim?" pravi se glup.

"Buljiš u mene"

Primakne se ka meni i skroz tiho, samo da ga ja mogu čuti.

"Izvinjavam se majko moga djeteta"

Automatski se moji obrazi crvene. Lagano ga udarim po ruci. Zna kako uvijek imam neku smiješnu rakciju, ali i dalje to radi i govori.

"Slatka si tako"

Smrad. Namjerno me provocira. Samo mu se narugam. Ponašam se kao djete u zadnje vrijeme. Čujem zvuk otvaranja lifta i refleksno dignem glavu. Osmijeh izbljedi s mog lica. Zack s velikim osmijehom izlazi iz lifta prilazeći nam. Jedino što čujem su njegove cipele koje udaraju od pod i Zaynovo neuravnoteženo disanje.