~Zayn Malik~
U mom naručju je djevojčica koja već dobrih par minuta ne prestaje plakati. Polako ju ljuljam dok pokušavam pronaći riječi kojima bih ju mogao smiriti. No ne uspjevam. Šta god bih ja rekao ili uradio, ona bi i dalje plakala. Pogledam u djevojku koja stoji nedaleko od nas. Gleda nas jako zabrinutim pogledom. Tražim pomoć. Samo želim vidjeti osmijeh na tom malom, prekrasnom licu. Iznenadim se kad Jesy uzima Ellie iz mojih ruku. Mislio sam da ne voli djecu koja plaču. Bivam istjeran iz sobe, ali vrata su otškrinuta i imam pogled na dvije preljepe ženske osobe. Stavila je Ellie da sjedi na krevet i dala joj njenu najdražu plišanu igračku. Jednookog zeca. Sjeda ispred nje na pod. Njena ruka lagano sklanja zalutale pramenove sa Ellieinog lica. Polako briše suze sa malih obraza, dok se prekrasna djevojčica vidno smiruje.
"Nemoj plakati slatkice"
"Zen. Povjedije smo ga"
Oh, sad shvaćam zašto se rasplakala. Zašto Bože? Šta je ovo malo, preslatko stvorenje skrivilo pa da ju sad kažnjavaš. Upravo ju gledam kako udara svoj mali stomačić.
''Hej prestani''
Uzima njene rukice u svoje.
''Aji njega to boji''
''Ne ljubavi, ne boli''
''Aji izgjeda bas onako kako je menji kad se udajim''
''Vidiš i on se jako udaio dok je bio mali''
''Oštao mu je ožijak?''
''Da ljepotice, to je ožiljak''
''To znaci da je Zen dobjo''
Lagani osmijeh se stvori na njenom licu dok sad sama briše svoje suze.
''Naravno. Hoćeš sada leći? Moram ti ispričati jednu priču''
Osmjesi na njihovim licima lako izvuku osmijeh i na moje lice. Polako zatvaram vrata puštajući ih potpuno same sad kad Ellie više ne plače. U dnevnom, na TV-u pronađem neki akcioni film koji u potpunosti privućče moju pažnju.
...
Odjavna špica se vrti na ekranu mog LCD-a dok moj nezainteresirani pogled leti na sat. Ponoć je. Jesy se još nije vratila. Gasim TV i idem u Harryevu sobu da provjerim je li sve uredu. Slika koja me dočeka, svakako me ne može ostaviti ravnodušnim. Skoro je onako kako sam ih ostavio. Samo sada i Jesy leži na krevetu. Obe spavaju, zagrljene. Uzimam deku koja je zgurana na pod usljed naše igre i pokrivam ih. Gasim lampu tiho izlazeći iz sobe. Provjerim da li su ulazna vrata zaključana, a zatim i ja odlazim u krpe.
...
Drmanje kreveta polako uništava moj san. Pokušavam ne pridavati previše pažnje tome. A onda naglo otvaram oči kada osjetim jaku bol u prsima. Mali vražićak leži na meni dok se nevino smije.
"Zen"
"Hej ljepotice"
Nasmijem se dok ju lagano milujem po glavi.
"Jecy, Zen je budan"
Oh, koje su to slatke prevarantice. Jesy ulazi u sobu. Već je u svojoj odjeći koju smo jučer stavili u mašinu da se opere.
"Malik diži se"
"Moram?" sladunjavo pitam.
"Da. Horan je zvao dok si spavao"
"Šta on hoće? Koji vrag"
"Uhvatili su osumnjičenog. Moramo u stanicu"
"Ne mogu Ellie ostaviti samu"
"Sredila sam i to. Sad, diži to ljeno dupe"
~Jesy Smith~
"Jade hvala ti puno. Stvarno si nam pomogla"
Po ne znam koji put se zahvaljujem Jade jer je pristala pričuvati malu Ellie dok smo mi u stanici.
"Prestani se zahvaljivati već jednom"
"Morat ćemo ti se odužiti nekako za ovo"
"Samo bježite s vrata. Kasnite"
Namigne i zatvori nam vrata pred nosom. Ellie se već davno pozdravila sa nama i otrčala u stan i vjerujem da se zabavlja s Louisom.
"Imaš zabavne komšije"
"Pričaj mi o tome"
Zabavni su. Pozitivni su u svakom smislu. Ne rade oni ništa ludo, ali znaju i izmišljaju dosta šala kojima uvijek mogu oraspoložiti čovjeka kad je tužan. Uvijek znaju šta treba reći. Mislim da su se zaista pronašli i s razlogom su skupa.
...
"Jako si nervozna"
Tiho kaže gledajući u moje ruke. I zaista jesam. Osjetim njegovu ruku kako lagano prelazi preko mojih.
"Nemaš razloga. Nisi sama. Payne, Horan, Fox, ja.., svi smo tu."
Iako je upravu, ja se samo više unervozim. Potsjetio me je na Foxa kojeg nisam vidjela čitav jedan dan. Zayn je rekao da je bio ljut jer nisam došla na posao. Također mi je rekao da mu je rekao šta se dogodilo. Ako smo već u toj, nekoj vezi mogao je nazvati da vidi kako sam, ako već nije mogao doći. Nekada po ovakvim stvarima zaista možeš primjetiti koliko je nekim ljudima stalo do tebe. Ta činjenica me je u neku ruku opet iznenadila. I drago mi je. Upoznala sam pravog Zayna. Također sam se sprijateljila i sa Ellie. Zbog djece kao što je ona i ja poželim imati svoje dijete.
"Hajde stigli smo"
Prodrmam glavom kako bih istjerala sve misli iz glave i gle, stvarno smo pred stanicom. Zayn je sa moje strane i već mi je otvorio vrata. Nešto se prelama u meni i izlazim spremna da saznam ko je mogući krivac za eksploziju mog auta. Dok prolazimo kroz stanicu svi šute, upućujući nam poglede. Penjemo se na moj, naš odjel gdje ugledam oneraspoloženog Foxa na vratima svoje kancelarije. Zanemarujem ga i skupa sa Zaynom, sa kojim sam došla odlazim u sobu za ispitivanje. Vjerujem da se moje zjenice rašire, a mogu čuti i Zayna dok u istom trenutku izgovaramo:
"Edward"
YOU ARE READING
Writer || z.m.
FanfictionOn je zaigrani pisac ljubavnih romana koji počinje pisati krimiće. Inspiraciju pronalazi u njenom poslu. Ona je jako hrabra i odvažna detektivka i jako voli svoj posao. Svako ubistvo koje dobije i riješi. On je opsjeda tako što ide sa njom apsolutno...