Writer || z.m.

1

~Jesy Smith~

Moj, skoro savršen san prekida telefon. Podižem se na laktove uzimajući telfon sa noćnog ormarića.

''Halo''

''Smith imamo slučaj''

''Dolazim Payne''

Prije nego što uspjeva išta reći spuštam slušalicu te bacam telefon na drugu stranu kreveta. Vraćam se u ležeći položaj trljajući oči. Sa činjenicom da nema ništa od mog izležavanja, ustajem i odlazim u WC. Obavljajući sve potrebno bacim se na presvlačenje. Sa stola uzimam novčanik, ključeve i telefon. Ispred vrata me dočeka još jedna crvena ruža sa još jednom porukom. Moj 'Tajni obožavatelj' mi već par jutara ostavlja prekrasne ruže.Vraćam se u stan i ostavljam ovu ružu pored ostalih. Pogledam na sat i shvatim da ću zakasniti. Brzo izlazim iz stana i ne znam ni ja kako, ali brzo ga uspjevam zaključati. Na putu sebi kupim kafu kako bih se mogla zaista razbuditi. Liam, detektiv Payne mi je poslao adresu mjesta zločina. Ulazeći u stan u kojem je izvršen zločin pozdravljam svoju ekipu.

''Šta tu imamo?''

''Žrtva je 24 godišnja Megan Michaels.'' kaže detektiv Horan.

''Dvaput je probodena u prsa. Nož nije nađen'' kaže Payne.

''Ubijena je negdje između ponoći i dva sata'' Kaže Jess. Jessica Black. Patolog u mojoj ekipi i moja jako dobra prijateljica također.

''Payne ti pokušaj sa forenzičarima naći još neke dokaze, Horan i ja idemo ispitati stanare zgrade da li su vidjeli nešto'' kažem kad se zajedno sa Niallom uputim van stana.

''Pa bacimo se na posao'' Horan kaže...

~Zayn Malik~

Sjedim na kauču u dnevnom boravku sa laptopom u krilu pišući još jedan dio svoje knjige. Radi se o savršenoj detektivki koja uspješno riješava svaki slučaj koji joj se nađe u rukama. Hrabra je i odvažna, a uz to još jako zgodna i pametna. Hm, lagao bih kad bih rekao da je ovo izmišljeno. Naime, jednog dana sam onako bezveze šetao po gradu. U jednoj sljepoj ulici je bilo dosta ljudi. Znatiželjan, kakav jesam prišao sam kako bih vidjeo šta se dešava. Ubistvo. Prekrasna djevojka progurala se pored mene i provukla se ispod trake. Njena prekrasna kosa joj je savršeno padala preko njenih vitkih leđa. Bila je detektivka. Iako su se ljudi počeli razilaziti i dalje sam stajao na mjestu i posmatrao nju kako detaljno gleda svaki djelić mjesta zločina. Bila je tako profesionalna i savršena. O Bože, samo kad se sjetim toga. Taj dan sam došao na ideju da ponovo počnem pisati. Sve moje dotadašnje dosadne ljubavne priče sam zamjenio sa krimićem. Zamjenio sam te izmišljotine sa nečim iz stvarnog života. Naravno, postao sam i njen tajni obožavatelj. Od tog dana, a nije ih prošlo mnogo, svako jutro prije nego što ode na poso ostavljam joj po jednu crvenu ružu i ceduljicu na koju napišem samo 'Tajni obožavatelj'. Od tad, svako jutro ju pratim i idem sa njom na mjesto zločina. Tajno, naravno. Promatram ju sa strane. Moj alarm se oglasi i shvatim da je vrijeme za još jednu ružu. Ostavljam laptop u radnu sobu nakon čega se presvlačim i izlazim iz stana. Svratim do cvjećare gdje inače svako jutro kupim ružu. Na putu ka njenom stanu kupim sebi kafu kako bih mogao ostati budan dok ju čekam. Zaustavim auto ispred njene zgrade vadeći mali papirić iz pretinca. Urednim rukopisom se potpišem. Ružu zajedno sa ceduljicom ostavljam ispred njenih vrata te se vraćam u auto. Nakon dobrih sat vremena ljepotica napokon izlazi iz zgrade. Vjetar raznosi njenu preljepu kosu dok ona bržim korakom ide ka svom crnom Range Roveru. Cjelim putem vozim za njom. Ne znam kako, ali nikada me ne primjeti. Oh, današnje ubistvo je u zgradi. Parkiram malo dalje od njenog auta i čekam da se ona malo odmakne. Stan je na prvom spratu.

''Payne ti pokušaj sa forenzičarima naći još neke dokaze, Horan i ja idemo ispitati stanare zgrade da li su vidjeli nešto'' čujem njen glas i korake. Fuck. Nadrapao sam. Lagano silazim niz stepenjice glumeći da sam sasvim slučajno ovdje.

''Oprostite gospodine. Da li ste vi stanar ove zgrade?''

Oh taj njen preljepi glas. Par sekundi gledam u nju. Tek kad se namrgodi shvatim da bih trebao odgovoriti. Odmahnem glavom.

''Ne, došao sam kod prijatelja'' odgovorim.

''Hvala vam'' kaže plavi. Horan valjda.

~Jesy Smith~

''Smith ovaj mi je sumljiv'' Horan kaže.

''Daj pusti ga. Vidiš da se sav izbezumio'' kažem.

...

Moj čitav dan je prošao u ispitivanju staraca koji nisu ništa vidjeli. Uglavnom je bilo ono 'Tad sam spavao'. Ulazim u postaju dok se smijem Horanovim šalama.

''Smit, Fox te treba'' kaže Payne.

Klimam glavom. Zašto bi me Fox trebao. Nisam valjda nešto zabrljala. Pozdravljam se sa njima dvojicom i odlazim u šefovu kancelariju.

''Večer gospodine Fox''

''Večer i tebi Smith''

''Zvali ste me''

''Da. Želio bih ti se odužiti za to što si tako izvrtan radnik''

''Nema potrebe za tim gospodine. To je moj posao''

''Da, naravno da ima. Mogu li vas izvesti na piće?''

''Naravno gospodine''

~Zayn Malik~

Njena smjena bi trebala uskoro završiti. Sjedim u autu ispred zgrade policije i čekam da se moja ljepotica pojavi. Da ju mogu vidjeti i posljednji put za danas. Moj telefon zavibrira. Poruka od Harrya. Nebitan je sada. Bacam telefon na suvozačevo sjedište gledajući u vrata policijske postaje. Aha, evo je. Koji vrag? Sa njom izlazi i jako, jebeno jako zgodan muškarac...