Writer || z.m.

25

~Zayn Malik~

Katastrofa. Ovo je opća katastrofa. Ne da mi da mrdnem sa ovog neudobnog kauča. Jedva i u WC da me pusti. Htjela je i da ne ide na posao kako bi mogla paziti na mene. Jedva sam ju odgovorio od te ideje. Niall ne može sam raditi. To sam joj i rekao. Niall je moj spasitelj. Jučer ujutro sam zamolio Harrya da stavi ružu ispred vrata. Koliko se samo izderala na mene misleći da sam ja to uradio. Jutros, kad je krenula na posao, sve potrebne stvarčice je poredala na sto. Doručak, flašu vode od 2 litra kao ne bih morao ustajati po još, daljinski, kućni telefon, moj telefon. Ne znam ni sam koliko sam joj puta rekao da ne treba to sve raditi, da se ne treba zamarati. Malo poslije njenog odlaska na posao, Harry mi je donieo ružu koja sad stoji na stolu čekajući moje djevojčice da se vrate kući. Oh, telefon mi ponovo zvoni. Ovo je peti put, a otišla je prije samo par sati.

''Halo'' javljam se.

''Kako si Zayn?'' i evo ga opet.

''Dobro sam. Kako su moje djevojčice?'' mjenjam temu.

''Dobro smo ljubavi'' izahne.

Ljubavi? Nazvala me ljubavi? Veliki osmijeh se stvori na mom licu.

''Nemoj da se brineš srećo. Stvarno sam u redu''

''Nazovi me ako ti nešto treba. Molim te''

''Naravno. Znaš da hoću''

''Nadam se'' izdahne, ''Niall me zove. Moram ići''

''Volim te''

''Volim te''

Vraćam telefon na stol smješkajući se. Napokon je moja. Samo moja. Oh, kako sam se osjećao kad je u srijedu pristala biti moja. Moja djevojčica. Sve je to došlo nakon izjavljivanja ljubavi. Kad joj kažem to, tako i osjećam. Mojim tijelom prođu trnci na samu pomisao o njoj. Napokon smo par. Ona je ta prava.

...

Još samo pola sata. Hajde Jesy. Dosadno mi je. Nemam što raditi. Sve sam pojeo. Popio sam vodu. I više sam to radio iz dosade, nego što sam bio gladan i žedan. Na televizoru se vrte reprize glupih španskih serija. Sama pomisao na njih me ubija. Zvono na vratima. Napokon. Ranije je došla. Zeza me. Zapravo me provjerava. Opet. Daj Jesy samo uđi. Ne prestaje. Nervira me ovaj zvuk zvona. Huh, izgleda da sam pao test. Ustajem i gegam  se do vrata. Zvuk zaita postaje iritantan i ne prestaje sve dok ne otvorim vrata.

''Dobar dan'' stariji gospodin kaže.

''O moj Bože. Zayn Malik'' a starija gospođa u isto vrijeme sa njim.

''Dobar dan'' kulturno odgovorim čovjeku.

''Izvinjavam se zbog svoje supruge. Da li smo mi došli na pravu adresu?''

''Zavisi. Koga trebate?''

''Našu kćerku Jesy''

''Oh, ona je na poslu. Svaki čas bi trebala doći''

''Možemo li ju unutra sačekati?''

''Naravno''

Šeprtljavo se pomjeram s vrata kako bih ih pustio da uđu. Kako bih sad najradje skinuo ovo s noge. Uzimam njihove jakne jer je vješalica iza mene.

''Treba li ti pomoć'' Jesyina mama pita.

''Uredu je. Mogu sam''

''Kako god ti kažeš''

Sačeka me da objesim jakne, a zatim skupa sa mnom uđe u dnevni. Sjedne pored mene na kauč, kezeći se.

''Zayn kada ćeš objaviti novu knjigu?''

''Uskoro''

''Kako će se zvati? Dali će biti i ljubavna? Obožavam tvoje ljubavne romane''

Wow, može brzo pričati.

''Sinko ne moraš odgovarati na sva ta pitanja. Ponekad stvarno zna biti dosadna''

''Nema veze''

Nastavim pričati sa gospođom Smith o svojoj knjizi. Ne odajem sve detalje. 'Pa gledajte vaša kćerka je razlog zašto sam počeo pisati ovu knjigu' . Jako zanjimljivo. Kako bi bilo zanjimljivo da to kažem. Žena je zaista znatiželjna. Lijepa je za svoje godine. Oboje su. Baš kao i njihova kćerka.

''Mama, tata''

Ja o njihovoj kćerci, a ona na vrata. Izgleda da me njena mama zabavila. Nespretno se protežem uzimajući ružu sa stola. Krenem da ustanem, ali se predomislim kad me moja draga sasjeće pogledom. Na kraju samo ispružim ruku u kojoj je ruža ka njoj. Nasmije se dok uzima ružu iz mojih ruku. Prvo ju pomiriše, a onda odnese do vaze sa ostalima. Sjeda između mene i svoje mame grleći je. Ustajem, prepuštajući svoje mjesto njenom ocu.

''Pogledaj ti nju, prava žena'' ponosni tata.

''Odjednom je narasla'' njena mama kaže.

Smijem se dok zamišljam moje roditelje i  mene. Vjerujem da bi moj otac sad bio ponosan da zna da će dobiti unuka ili unuku. Majka bi vjerovatno bila ponosna na mene jer sam izrastao u odgovornog muškarca. Kako bi sada volio da su oni ovdje i da svu svoju radost mogu podjeliti sa njima. Fale mi, ali se tješim sa činjenicom da su sada na boljem, lijepšem mjestu i da me stalno promatraju i čuvaju. samo bih volio da imam više uspomena sa njima.

''Zayn sinko je li sve uredu?'' gospodin Smith me pita.

''Da, da samo sam se zamislio''

''Nije ništa strašno?'' Jesy pita.

Brine kao i obično.

''Ne. Samo sam se sjetio svojih roditelja''

''Gdje su oni? Mogao bi ih pozvati, da ih upoznamo dušo'' gospođa Smit veselo konstatuje.

''Mama'' Jesy upozori.

'' Nešto krivo sam rekla?''

Moje raspoloženje je splaslo, ali ne želim Jesy kvariti sreću. Isto tako ne želim da Jesy ima svoj izljev emocija i da se istresa na mamu, koja nije mogla znati da ja nemam roditelje.

''Poginuli su'' tiho odgovaram, prije nego što Jesy uspije išta reči.

Gospođa Smith se vidno zabrine i znam da se kaje što je pitala za roditelje.

''Izvini dušo, nisam znala.''

''Ne brinite. Navikao sam''

Nikada nemam običaj pričati o njima. Bolno je. Jesy je prva osoba, pored Harrya koja je saznala za njih. Ona je rekla to u stanici braneći me i evo sad njeni roditelji znaju. Nisam govorio i zbog toga što ne želim da me ljudi sažaljevaju.

''Nego kako onaj Zack?'' njen tata mjenja temu.

Zasmeta mi njegovo ime.

''Prekinuli smo'' slegne ramenima.

''Ali zašto? Bila si sretna sa njim. Pokloni, ruže, slatke porukice...''

''Shvatila sam da je kreten. Usput on nije 'Tajni obožavatelj' ''

''Nije on?'' zaprepašteno pita.

Jesy odmahuje glavom.Pogleda me i osmjehne se. Ovo mi prija. Znati da sam ja cijelo vrijeme bio taj koji je stavljao osmijeh na njeno lice. Znati da su moje ruže osvojile njeno srce.

''Zayn? To si bio ti?''

Klimam glavom.

''Cijelo vrijeme?''

Opet klimam glavom.

''To je tako romantično''

Gospođa Smith ima osmijeh od uha do uha. Izgleda da moje geste mogu osvojit ženska nježna srca.

''Mama, tata''

''Reci tatino zlato''

''Zayn i ja smo u vezi''

Oboje se, vidno od srca nasmiju. Zagrle prvo nju, a onda i mene ne dajući mi da ustanem sa fotelje. Ovi ljudi su tako ljupki. Baš kao i ona Jesy bez zidova oko sebe. Normalna Jesy koja je tu poslije dužnosti. Poslije ozbiljne i stroge, pretvara se u jednu predivnu i prenježnu malu djevojčicu. Moju djevojčicu...