Writer || z.m.

22

~Zayn Malik~

''A ne, ne. Bez telefona molit ću''

Uzimam telefon iz njenih ruku. Ostavljam ga na sto sjedajući pored nje. Iskoristim priliku i gledam ju dok se mršti kao malo dijete kada mu roditelji brane nešto. Da li je moguće da joj hormoni već sad divljaju?

''Želim čokoladu'' odjednom kaže.

Mislim da je moguće. Dižem ruke, kao da se predajem. Uzimam još dvije kinder čokoladice iz friždera koje su ostale još od Ellie. Obe dajem njoj. Kao malo dijete zadovoljno plješće rukama što izaziva osmijeh na moje lice. Smiješna je. U roku od pola minute je pojela obe čokoladice te ostavila zgužvane papiriće na sto. I dalje gledam u nju dok zadovoljno žvaće i zadnje komadiće od čokoladice.

''Hvala'' kaže.

Počne mi se primakinjati kako bi me poljubila. Ja okrenem glavu tako da njen poljubac završava na mom obrazu.

''Nemoj'' tiho kažem.

Nije mi ugodno. Istina je da sam ju poljubio u bolnici, ali to je bio trenutak radosti. I kad smo već kod tog trenutka radosti smijem li spomenuti da sam napravio djete curi svoga šefa. Moji osjećaji su pomješani. Osjećam se sretno, zaljubljeno i zadovoljno , ali se osjećam krivo i jadno također. Ne znam koliko će ovo još trajati. Koliko će ona od njega sakrivati šta se desilo. Imam osjećaj da će se sve to u meni jednom prelomiti. Počet ću plakati kao beba. I sad bih rado zaplakao. Sve misli bježe iz moje glave kada još jednom osjetim mekane usne na svom obrazu. Od svih osjećaja u meni prevlada sreća jer ipak, ona je tu pored mene i moje, naše dijete je u njenom stomaku.

''Sigurno ćeš se tako okrenuti i kad budem debela kao svinja''

Opet se mršti. I ovo ovako treba biti sljedećih 9 mjeseci? Sranje.

''Hej! Bit ćeš najljepša debeljuca'' izazivam ju.

''Ti si kriv. Znaš to''

I oboje se na kraju smijemo. Obgrlim ju oko ramena privlačeći ju bliže sebi. Ostavljam sitan poljubac u njenoj kosi.

...

Naš filmski maraton prekida zvono. Malo sam iznenađen. Ne znam ko bi moga doći meni u subotu navečer. To je jedino radio Harry. Siguran sam da nije on, jer smo razgovarali danas i rekao je da je na izletu sa svojom  porodicom.

''Ups. Zaboravila sam ti reći da sam zvala Louisa i Jade''

Vještica. Sklanja se sa mene kako bih mogao ustati. Kao što je  i rekla. Ispred vrata stoje nasmijani Louis i Jade. Sklanjam se sa vrata kako bi oni ušli. Nakon toga svo troje skupa ulazimo u dnevnu. Jesy je već popravila jastuke i sjedi u fotelji. Samo što se fino smjestim na dvosjed pored Louisa čujem Jesy.

''Zayn molm te donesi nam sok. Multivitamin''

Prevrnem očima. Više sam i prestao brojati koliko puta mi je nešto zapovjedila danas. Na početku sam par puta odbio. Eh, tu mi je počela rondati govoreći kako sam ja kriv jer je ona sad zahtjevna. Ponaša se kao da se treba poroditi, a zapravo je tek saznala da je trudna. Ma i onako je na kraju svaki put poslušam. Louisu donosim  flašu pive, a nama troma sok. Mislim da alkohol neću okusiti još dugo vremena.

''Sok? Stvarno stari?'' Louis me provocira.

''Ne smijem piti alkohol'' slažem.

''A smio sikada si pravio Ellie?''

Sranje. Zašto Jesy? Možeš li se bar malo suzdržati?

''Ko je pravio kakvu Ellie'' Louis pita praveći neku retardiranu facu.

Poslije Louisovog pitanja usljedio je vrisak koji je dolazio od strane Jade. Žene.

''Aji, pa postat ćete roditelji''

Mrmlja dok je Jesy u njenom zagrljaju. Louisu kao da se upali lampica, stvori se iskreni osmijeh na njegovom licu. Bratski me zagrli, par puta udarajući me u leđa.  I na kraju se sve to završi tako da Jesy sjedi u mom zagrljaju dok se smijemo ovim dvjema budalama.

...

Naš filmski maraton je trajao sve do kasno u večer. Sve dok se Jade nije požalila da je kasno. Nagovarali smo ih da ostanu, ali Jade se opet bunila govoreći da Jesy treba sna. Naravno da je bilo onog 'Ona sad sve radi za dvoje'. Kada smo ih ispratili odlučili smo da bi zaista trebali spavati. Tu je opet nastao nesporazum. Rekao sam da ću spavati na kauču. Tu se ona bunila. Rekla je da je ioako sve gotovo i da će prvom prilikom reči sve Zacku. I onda sam tu ja koji sam popustio na njeno, skoro uplakano lice. I evo nas sad ležimo na krevetu u  mojoj sobi. Njena leđa su pribijena uz moja prsa. Moje ruke su oko njenog struka dok joj mazim stomak. Naše noge su zapetljane.  Smijem li spomenuti da je zadovoljni smiješak na mom licu?

~Jesy Smith~

Promatram Zayna koji još uvijek spava. Nekako sam se uspjela otpetljati  iz njegovog zagrljaja. I eto, sad ga promatram s druge strane kreveta. Izgleda tako mirno. Prisjetim se našeg upoznavanja. Da mi je tad neko rekao da ću za par mjeseci ležati sa njim u krevetu, rekla bih mu da je lud. A kamo li da ćemo postati roditelji. To je samo dokaz kako se sve može promjeniti. Zavoljela sam ga. Na neki neopisiv način. Na početku su mi smetale te njegove šale. Mislila sam da je uvijek takav. Da ne zna biti ozbiljan. Ali evo. To je bila samo maska. Maska koja je sakrivala bolno djetinjstvo. Maska koja je sakrivala njegovu brižnu i ozbiljnu stranu. Sretna sam što sam imala priliku da ga upoznam baš onakvog kakav jeste. Sa svim njegovim vrlinama, pa i manama. Našim pjanstvom smo donjeli male probleme, ali za koji dan ćemo uživati u tome. Već sad uživamo. Mladi smo. Ipak se radujemo. I ja bih voljela djevojčicu, baš kao i on. Također bih voljela da naša djevojčica ima njegove smeđe okice. Ponekad se izgubim u tim prelijepim očima. To se zapravo često dešava. Isto kao da je znao da razmišljam o njegovim očima. Budi se i polako otvara te smeđe bisere.

''Dobro jutro'' promrmlja.

Prije nego što uspijem odgovoriti, njegova ruka se nađe pored moje, na mom stomaku.

''Dobro jutro i tebi'' 

Ovo je tako slatko. Veliki osmijeh je na mom licu. 'Tatica nam je poželjeo dobro jutro ljubavi'  kažem svojoj bebi. Dobijem sitan poljubac u obraz. Zacrvenim se poput zaljubljene tinejđerke. Da li je moguće da sam se zaista zaljubila u Zayna?...