Writer || z.m.

17

~Zayn Malik~

''Kako znaš ovog seronju?'' je prvo pitanje od strane Jesi, koje dobijam kad izlazimo iz sobe za ispitivanje. Ljuta je. Jako. Čitavo vrijeme ga je vrijeđala. Neka, kad je i kriv. Kriv je za eksploziju, a i saučesnik je u onome velikom zločinu. Preveliki je seronja da prešuti. Kreten čuva svoju guzicu. Taj smrad mi se nikada i nije sviđao.

''To je Harryev polubrat, ako se to tako zove''

''Čekaj'' zaustavi me dok hodamo, ''Ovaj seronja je polubrat od tvog Harrya?''

''Da. Kako ga ti znaš?''

''On.., ne mogu ti reči''

Dok to govori, na licu joj vidim da se suzdržava od smijeha. Složim neki nedefinisan izraz lica.

''Hej! Nije fer. Ja sam tebi rekao"

''Ne smiješ mi se smijati''

Kaže dok lagano pući usnice. Tako je.., najljepša.

''On.., pa bio mi je momak''

Ona kratko zastane dok se ja trudim da moj sarkastični osmijeh ne ispliva na površinu. Zanjima me kako je baš ona mogla biti njegova cura. On je tako glup i retardiran, a ona tako mudra i pametna.

"U trećem osnovne"

I više se ne mogu suzdržati. Hodnjikom se čuje samo moj glas dok se smijem ne pokušavajući biti tih. Imati curu/momka u trećem osnovne.

''On. Stvarno Jesy?"

Ne prestajem se smijati dok ona pravi neke face. Vjerovatno se pokušava praviti ljuta. Promrmlja jedvačujno 'Kreten', ali ipak dovoljno da ju mogu čuti. I znam da se pravi da je ljuta jer je očito da se svim silama trudi da ostane ozbiljna.

"Kupio mi je čokoladicu"

Pravda se. Sjećam se da su i mene tada kupovali čokoladicama. Dobro, to je bila samo jedna žena jer sam jedino sa njom i komunicirao. Čovjeće. Odmahujem glavom pokušavajući istjerati stare uspomene iz glave. Kako one iz prihvatilišta, tako i one o seronji s kojim sam živio malo duži period. To prvo i nekako uspijem, ali po glavi mi se još uvijek vrzmaju odvratne situacije iz perioda boravka kod Harryeve obitelji. Taj gad mi je zadao toliko problema da mi je muka kada neko spomene samo njegovo ime. Naravno, ipak je on taticin sin.

"Slatko" promrmljam.

"Wow Zayn. Je li sve uredu?"

"Da, da. Fox te čeka"

Prstom pokazujem na njega, a on stoji naslonjen na vrata svoje kancelarije. Brzo prolazim pored njih idući prema detektivima...

~Jesy Smith~

Moje raspoloženje se promjenilo čim sam ušla u tu malu, tek za sto dovoljnu prostoriju. Više nisam onako nasmijana i sretna kao što sam bila do maloprije u hodnjiku dok sam pričala sa Zaynom. Sad moje lice ne pokazuje niti jednu emociju. Ravna crta. Trenutno osjećam tračak ljutnje ili sam samo pogođena. Sigurno znam da se ovo u bilo kojem slučaju desilo njemu, bila bih tu, za njega. Kad bih saznala, odmah istog trena bih ostavila sve i došla. Bila bih tu pored njega sve dok se ne bi razčistilo. A ovako. Znao je koliko ne volim Zayna. Ne razumijem kako. Ustvari, možda sam se samo previše vezala za njega. Mislila sam, ma ne znam ni ja šta sam mislila. On je zavodnik i njega nije briga. Možda će mu otići jedna, ali doći će druge dvije. Mislim da toga moram biti svjesna. Samo znam da sad ne želim biti ta koja će prva progovoriti.

"Zašto se nisi javila Smith"

Wow. Sad smo opet službeni.

"Ne znam" kratko odgovaram.

"Zašto nisi došla?"

"Zayn mi nije dozvolio da izlazim iz stana" opet ja.

"Daj molim te. Kao da mu nisi mogla pobjeći"

Vidi ti njega. Sad se još i dere. E pa dragi Fox ne ide to tako. Sad idemo ovako. Kako ti prema meni, tako i ja.

"Šta? Mogla sam iskakati kroz prozore. Razvaliti mu vrata od stana. Čovjeće zaključavao me je"

Sad je i moj ton viši. I suzdržavam se. Toliko toga mi je sad na pameti, ali pokušavam se suzdržati.

"Ma daj. Koliko ga ne voliš, ne bi bilo čudno da si to uradila"

Ou. Moj fitilj postaje još kraći i gotovo da nestaje.

"Kako te nije stid. Taj momak me spasio. Da nije bilo njega sada bih vjerovatno ležala tri metra ispod zemlje"

"Spasio te. Pa šta. Ne trebaš sad crknuti da mu se odužiš"

"A šta? Trebala sam doći na posao da tebi slućajno šta ne propadne"

Eh sad smo se oboje zainatili. Prepucavamo se i samo je pitanje ko će prvi puknuti.

"Znaš da si mi ti bitnija"

Lažov.

"Lažeš me u oči Fox. Misliš da ne znam da si se okolo derao i pitao zašto ja nisam došla na prokleti posao. Misliš da ne znam da si znao šta se desilo"

"Mislio sam da ne pričaš sa Malikom''

Izgubljen je i njegov izraz lica se mjenja.

"Prevario si se. U ova dva dana sam saznala o njemu više nego što ćeš ti ikada znati. I znaš mogao si doći. Zapravo mogao si bar pitati kako sam. Razočarao si me"

Uputim mu jedan oštar pogled i sa tim riječima izlazim iz prostorije.

...

"I tako smo se nas dvoje zapravo upoznali"

Po odlasku iz stanice smo otišli po Ellie kod Louisa i Jade. Oh, naravno da smo na parkingu ispred zgrade imali razgovor. Bila sam zaista bjesna, a Zayn nije želio da me Jade i Louis, a kamo li Ellie vidi takvu. I eto nas sad već par sati sjedimo kod mojih prvih komšija i pričamo o raznim smiješnim događajima iz naših života. Zapravo večinom Louis priča. Smješan je.

"Čekaj. Rekao si joj da je debela?"

I Zayn ponovo pada u smijeh dok mu postavlja pitanje.

"Prolila je sok po meni"

"Bio si kreten" Jade se nadovezuje na njega.

"Nisam ja mogao znati da je to bila tvoja najbolja drugarica"

"E pa trebao si''

"Hej. Dosta"

Prekidam ih iako znam da je ovo sve šala. Ne prekidam ih zato što su dosadni, već zbog toga što je kasno. Jako je kasno i mislim da sam već par puta primjetila da se Zaynu oči same zatvaraju.

"Kasno je. Trebao bih krenuti"

Zayn ustaje iz fotelje i kreće prema sobi u kojoj spava Ellie. Ne mislim ga pustiti da vozi ovako umoran. Pogotovo kada ima dijete u autu. Ustajem i ja. Namjera mi je da to raspravimo u haustoru. Znam da se neće derati i odupirati jer je već kasno. Pa tako i učinim.

"Zayn većeras spavate kod mene"

"Nema potrebe. Možemo ići kući"

"Nemožeš voziti. Spava ti se. Želiš li da ugroziš Ellie?"

I tu pristaje. A i ja sam znala čime ga mogu kupiti. U stanu on, po mom navođenju nosi Ellie u spavaću sobu.

"Mogu li dobiti jastuk i deku?''

"Što će ti to?"

"Planirao sam spavati na kauču"

"Daj, ne pravi se lud. Krevet je sasvim dovoljan za nas troje"...