Bjanka
Sledeće jutro sam se probudila dezorjentisana. Bila je prva noć provedena u mojoj novoj kući i na ivici sam bila da je nazovem domom. Iako negde duboko u sebi sam znala da nikada nijednu kuću neću moći da nazovem domom jer ja nisam imala karakteristike osobe koja bi od kuće napravila dom niti sam mogla da nađem nekog muškarca koji bi to uradio umesto mene, ovaj stan je bio najbliže tome. Bio je moj, na moje ime i ja sam ga plaćala. Osećaj je bio usran i to ne zbog finansija već jer nisam imala kome da se pohvalim.
Idalje sam se razvlačila po krevetu iako je dvanaest sati odavno prošlo i bila sam naspavana. Nekako me je mrzelo da ustanem i izađem iz ove sobe znajući da je mrgud Ares negde u kući. Sinoć me je nahranio i zbog toga mi je baš nekako bilo neprijatno. Nisam mogla da se setim kad je neko napravio jelo samo zbog mene i to iz prostog razloga jer nije želeo da budem gladna. Odmah sam se osetila dužnom i zbog toga sam ga pokrila. Nije mi bilo žao jer se krivio na kauču, sam je birao da radi za mog oca i usere mi se u život, ali smatrala sam da su njegov obrok i moje pokrivanje nekako jednaki.
Ares je bio vrlo čudan muškarac. Godinama sam se kretala među momcima, zajebantima i šaljivdžijama. On nije bio ni blizu tome. Sumnjala sam da uopšte kapira humor i funkciju smejanja. Njegova velika šaka je večito bila preko njegovog lica kad bih ga ja zamajavala i znala sam da mu je preteško da me podnosi. Nije bio jedini i to je bilo nešto na šta sam se navikla. Bila sam i svesna da je on svestan da je pogrešio što je pristao da me čuva. Moram da priznam, princ Arnold je uradio dobar posao i tako se usrao i meni i Aresu u život. Osim što je Ares bio smarač bez humora i entuzijazma bio je bolno dobar frajer i tu se nisam zajebavala ni malo. Znam da je prva stvar koju sam pomislila kad sam ga videla Jebote želim ovo. Izgledao je kao da sam slikaru opisivala kako želim da izgleda moj budući muž i savršen muškarac. Ogromna visina, krupna ramena, muževne šake i dugačke mišićave noge. Obožavala sam kako ima masivan vrat, isklesanu vilicu i malo kriv nos koji je umanjivao njegovu lepotu na onaj način da je idalje bezobrazno privlačan ali ima vajb lošeg momka. Maštala sam o njegovim usnama i jeziku kojim bi prelazio preko gornje usne kad ga nerviram i očima tako jebeno tamnim da sam lako mogla da zamislim kako me zarobljava tim pogledom dok sam ispod njega. Ja, princeza Bjanka, fantazija svakog punoletnog i skoro punoletnog muškarca sam hormonski potpuno pala na svog namrštenog telohranitelja. Isti taj telohranitelj me jebeno nije doživljavao. Gledao je kroz mene a ne u mene i nekoliko puta do sada sam spuštala pogled da se uverim da stvarno imam sise jer nijedna moja dekoltirana majica nije delovala na njega. Ili kratka suknja. Ili bilo šta lepo, otvoreno i privlačno. Ako bih sve banalizovala rekla bih da se osećam kao betonski blok. Potpuno nebitno.
Ipak sam morala da ustanem. Nakon dobrog rastezanja, ušla sam u kupatilo u sklopu moje sobe i dobro se istuširala. Odlučila sam i da operem kosu, namažem se svim mogućim kremama kako to ide redom i tako ubijem još nešto vremena. Kad sam sve obavila i obukla najtanju i najužu haljinicu koju sam našla, jer dan je loš ako ne provociram Drvo Ares, izašla sam u dnevnu sobu i zatekla ga na telefonu. Svako muško na ovoj prokletoj planeti bi me odmerilo. Znala sam to jebote. No, ne i Ares. Klimnuo mi je glavom i nastavio da priča dok sam ja išla u kuhinju po kafu. Imala sam aparat za espreso i njega sam znala da koristim. Spremila sam duplu dozu kafe i pridružila mu se u dnevnoj sobi. Naravno da sam prisluškivala dok sam se pravila da gledam Instagram.
- Aha. - Gde ti želiš? - Ma stvarno? - Onda dođi u tri. - Aha. - Nije rano. - Od šest. - Mislim da će biti dovoljno. - Mhm. I to. Aha. - Ćao. - prekinuo je vezu i nacerio se sam za sebe. Znači pravio je neke planove za nedelju kad je slobodan. - Jutro princezo.
- Jutrić lepotančiću. Praviš neke planove?
- Zabranjeno?
- Jeste.
