The Bad Boy's Secret -z.m.

♧Chapter 13 - Bitches be trippin'...okay maybe i pushed one.

♧Chapter 13 - Bitches be trippin'...okay maybe i pushed one.
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇

Dani su prolazili kao godine u ovoj prokletoj bolnici. Sjećate se kad sam rekla da je u bolnici zabavno? E pa bila sam budala. Užasno je. Očajno.
Eric se uspio ušuljati još dva puta za redom, no treći put je uhvaćen i sada luda medicinska sestra stražari nad mojom sobom kao policija nad zatvorom.
Razmatrala sam mogućnost bjega, no s obzirom da još uvijek ne mogu normalno hodati ta ideja je u potpunosti pala u vodu. Hvala Bogu što mi je danas zadnji dan u bolnici. Iako mi je doktor zabranio bilo kakvo nasilno kretanje i dao štake, mama je svejedno rekla da moram u školu jer sam već propustila dovoljno.
Ona bi me poslala u školu i da mi netko otkida glavu. No kada pogledam na stvari s vedrije strane bar ću moći tući štakama ljude koji mi idu na živce. Zayna na primjer. I oh da Finna. DA FINNA. Jučer mi je poslao poruku koja glasi, citiram ; "Oprosti što se nisam javljao posljednja dva tjedna, sve ću objasniti u ponedjeljak. x"
Kreten. Njega ću definitivno opaliti bar deset puta zaredom.
"Ari?"- začula sam ženski glas. Uspravila sam se i pogledala po sobi.
"Emma?"- zbunjeno sam gledala Emmu kako ulazi u moju sobu sa ogromnim medvjedom u rukama.
"Šta je to?"- sumljičavo sam gledala ogromnog medvjeda.
Emma se samo nasmijala i stavila ga pored mene na krevet. Izvadila je poruku koja se nalazila na njegovoj mašni i dala mi ju.
"Ovoga ne možeš baciti u kantu za smeće.
xoxo, Z."
"Ti mene zezaš?"- smoreno sam ju pogledala. Ovo je već treći medo kojeg sam dobila od njega. Ne kontam šta pokušava, samo mi diže živce sve više i više i više.
"O ma daj Ari! Meni je to baš slatko."- Emma se zahihotala.
"Ozbiljno? Ubij me odmah."- pokrila sam se jastukom po licu.
"Ari, samo se pokušava ispričati."-
"Za što? Zato što me lovio po ulicama kao neki silovatelj ili zato jer postoji?"- upitala sam i smoreno uzdahnula. Zašto me ne pusti na miru? Šta ne konta da mi se ne sviđa? Jel on glup? Mora da je to.
"Ari. On možda je kreten i....okej...on je kreten."- Emma je pokušla da reče nešto dobro o njemu, ali očito se sama pokopala.
"Šta ću sada s ovim?"- pogledala sam u bijelog medu sa velikom crnom svilenom mašnom.
"Sačuvaj ga. Mekan je. I sladak."- predložila je.
Dotaknula sam ga i gotovo umrla od mekanosti. Odmah sam ga dohvatila i zagrlila. Tako. Je. Mekan.
"Sačuvat ću ga. Pod jednim uvijetom."- pogledala sam ju oštrim pogledom"-Zayn ne smije nikada saznati. Reci mu da sam ga dala nekom djetetu ili nešto."- nadodala sam.
Emma je prasnula u smijeh i počela da se hvata za stomak.
"Toliko ga ne voliš?"-upitala je smijajući se.
"On je kreten i sama si rekla. A medo je nedužan, nije on kriv što ga je kupio neki retard. Ne treba da on ispašta."- gladila sam medu po glavi kao da je živa životinja. Ali kad je tako mekan.
"Imam osjećaj da ste ti i Zayn rastavljeni roditelji, a medo je vaš sin."-Emma se idalje smijala.
"Ew."- zgađeno sam ju pogledala.
"Kako da mu dam ime?"- počela sam da razmišljam.
"Uhm...Zayn?"- predložila je i ponovo prasnula u smijeh.
"Ozbiljno? Na kojim si ti drogama?"- upitala sam ju smoreno.
Trebam ime. Trebam ime. Trebam ime.
"ZNAM! IMPALA!"- uskliknula sam i još više zagrlila medu.
"Kakvo je to ime Impala?"- Emma me gledala koda sam poremećena.
"Pa, Impala je Deanov auto iz Supernaturala."- objasnila sam.
"Dala si ime medi pa autu?"-zgroženo me pogledala.
"Pa? Mački sam dala ime Puta. Impala bar ne znači kučka na nikojem jeziku."- izbeljila sam joj se.
"Ti si čudak."- nasmijala se i suosjećajno me potapšala po ramenu.
"Prava se javila."- promrmljala sam u istom trenu kada su mama i Eric ušli u sobu. Eric je nosio onaj blentavi smješak na licu. Uvijek kad ima taj smješak napravi neko sranje. Par sekundi kasnije već je jurio prema meni kao ptica trkačica iz onog crtića i srušio se na mene svom svojom težinom.
"BELLS."- derao se dok sam ja jaukala. Koji kreten.
"ERIC. MIČI SE S NJE ODMAH."- majka je počela da ga odvlači, a on je počeo da vuče mene tako da sam skoro pala s kreveta.
"Eric imaš li ti 20 godina ili 12?"- majka ga je prekorno gledala, a on je samo kolutao očima.
"Emma dušo, odakle ti ovdje?"- počela je da priča s Emmom no i nisam baš bila u stanju da slušam zbog Ericovog stalnog šaputanja.
"Odakle ti ovaj medo?"- upitao je čupajući Impalu za nos.
"Ne! Ne radi mu to!"- zaštitnički sam stavila ruke preko mede dok se Eric zlobno smijao.
"Tko ti ga je poklonio? Zaynnn? Ili Justin? Ili onaj nogometaš? Ili onaj mali šta je bio s njima?"- naravno da je morao njih spomenuti. Nekidan za vrijeme posjeta došli su bukvalno svi Zaynovi prijatelji uključujući Zayna i Justina. A kad kažem svi mislim i Kyle. Naravno, Zayn, kreten kakav je svima je ispričao svoju verziju događaja pa nitko nije vjerovao mojoj istinitoj verziji. Uglavnom, Eric je slučajno naletio na njih i skompao se s njima kao da se znaju sav život.
"Ne. Od Emme je. Jel tako Emma?"-
"Um? Šta? Oh da...da. Je."- klimnula je.
"Dobro Arabella, jesi spremna?"- mama mi je dodala štake i upitno me pogledala. Smoreno sam ustala s bolničkog kreveta i uzela štake. Sada da vidimo. Provala sam da hodam i naslanjam se na štake, ali naravno nisam uspijela i pala sam ravno na Erica.
"Daj smrade makni se s mene."- zajaukao je i gurnuo me.
"Eric, ne ponašaj se tako."- majka ga je prijeteći gledala dok smo se ja I Emma smješkale. Obožavam kad je mama na mojoj strani, što se dešava rijetko.
"Dobro Emma, ustani i ponovo provaj. Eric pomozi joj."- zapovjedničkim glasom je govorila uzimajući moje stvari.
"Evo pomoć ću vam."- Emma je uzela medu i krenula za nama.