The Bad Boy's Secret -z.m.

♧ Chapter 39 - Never Say Goodbye

A/n - u jednom djelu price pocinje pjesma koja je postavljena povise⬆️, prema tome kada u prici ugledate [sad] upalite pjesmu jer je tako mnogo bolje, obecavam 😊

♧ Chapter 39 - Never Say Goodbye
⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️⬇️

Bilo je smiješno koliko je brzo vrijeme prolazilo. Nisam ni znala kako, a već je bio kraj tjedna.

Kraj zadnjeg srednjoškolskog tjedna, što je značilo samo jedno: maturalna.

Tako je, danas je bio taj dan.

Iskreno, sve je prošlo tako brzo.

Vjerovatno zato što sam dane provodila odlazeći u školu i vraćajući se iz škole samo kako bih ostatak dana provela sa Zaynom, na kauču...ili u kuhinji...ili bilo gdje samo da je sa Zaynom.

Znam da sam mami obećala da se neću petljati s dečkima barem dok se ne upišem na faks, ali Zayn nije bio kao ostali dečki. On je bio drugačiji, i bilo je teško odvojiti se od njega.

Kad smo već kod mame i faksa, ona je poprilično sretna u zadnje vrijeme. Nisam sigurna tiče li se to činjenice da otac ne može prodati našu kuću u New Yorku ili je nešto u vezi Lukea Bishopa, ali sviđa mi se njena pozitivna energija...čak je pomalo i naporna.

A u vezi Stanforda?

Recimo da sam trebala dobiti njihov odgovor prije dva dana, ali još ni riječi od njih. I polako, ali sigurno mislim da su me odbili.

Zar mi već ne bi poslali odgovor u slučaju da su me primili? Sigurno ne bi čekali zadnjih pet minuta. A i Finn je dobio odgovor i upao je u Stanford, tako da sam poprilično sigurna da sam sjebana.

Zayn je pokušao da mi skrene misli s te teme, ali to je pomalo teško jer i on sam odlazi uskoro u London i vjerovatno ga više nikada neću vidjeti.

Čak i da ne upadnem u Stanford, što da radim u Engleskoj?

Mama bi me vjerovatno ubila kada bih joj to i spomenula.

Zbog sve te zbrke ona je skroz zaboravila na Stanford i hvala Bogu na tome jer mi ne treba da mi još i ona visi oko glave.

"Sviđaju mi se!"- Emma je odjednom povikala i prekinula me iz razmišljanju.

"Što?"-upitala sam.

Ona je u znak odgovora samo podignula cipele koje smo Finn i ja uzeli. Odbijala sam joj pokazati haljinu jer sam obećala Finnu da je nitko ne smije vidjeti prije same maturalne zabave.

Ne kontam zašto, ali on je uzbuđeniji od mene.

"Kladim se da ti je haljina sivkaste boje! Ili hmmm...možda plave. Jedino mi se te boje slažu na ove cipele."- pomaknula je pramen crne kovrčave kose s lica.

"Odustani. Nećeš vidjeti haljinu."- nakesila sam se uzimajući joj cipele iz ruku.

"Ali, ja sam tebi pokazala svoju!"- Emma se namrštila i bacila na kauč. Slegnula sam ramenima kao da to nije moj problem.

"Zayn je poprilično sretan u zadnje vrijeme. Nemoj misliti da ne znam da to ima veze s tobom."- promrmljala je keseći se.

"Molim?"- upitala sam praveći se kao da ne znam o čemu priča.