The Bad Boy's Secret -z.m.

♧Chapter 18 - Roadtrip

♧Chapter 18 - Roadtrip
⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇⬇

"Pa, meni izgleda dobro."- doktor je promrmljao pregledavajući moju nogu.
"Boli li te ovo?"- upitao je i dotaknuo moj zglob.
"Ne."
"A ovo?"- ponovo je upitao malo jače prtiskajući.
"Nope."- odgovorila sam.
"Pa, gospođice Summers, čini mi se da ovo više nećete trebati."- ustao je i uzeo štake. Veselo sam se osmijehnula majci koja je zakolutala očima.
"Mogu li normalno hodati?"- upitala sam ustajući.
Stala sam na nogu osjećajući malenu bol.
"Čini se da možeš."- doktor se nasmiješio. Nikad nisam vidjela doktora koji se toliko smiješi.
"Svakako pokušaj se što manje oslanjati na tu nogu i oslobođena si tjelesnog za ovaj mjesec. Također trebaš doći na pregled pred kraj ovog mjeseca."- počeo je nešto pisati na papir koji je predao majci.
"Hvala doktore, doviđenja."- majka se prislino nasmiješila i krenula zajedno samnom van prema parkiralištu.
"Možeš se barem malo nasmješiti!"- sretno sam ju podbadala.
"Nasmješit ću se onog dana kada prestaneš biti toliko smotana. Svake godine barem jedanput idemo u bolnicu zbog tvojih lomova."- zakolutala je očima.
"Loši geni. Nisam ja kriva."- opravdavala sam se. Smoreno me pogledala otključavajući crni Rover.
"Gdje je Eric?"- upitala sam nakon kraće šutnje. Nisam ga vidjela gotovo dva dana.
"Navodno je u prijatelja."- odgovorila je tonom koji je jasno govorio da zna da to nije istina.
"Samo da ovaj put ne napravi nekome djete."- promrmljala je sebi u bradu zbog čega sam se glasno nasmijala.
Pogledala me poprijeko pokušavajući sakriti osmijeh koji joj se pojavio u kutu usana.
"Negoo...htjela sam te pitati.."- promrmljala sam nerazumljivo
"Ne."- odgovorila je.
"Ne? Pa nisam ni postavila pitanje!"- živčano sam uzdahnula.
"Arabella, doktor je rekao da se ne smiješ oslanjati na tu nogu, što znači da jedini izlazak koji ću ti ja dopustiti je onaj u školu."- govorila je ne mičući pogled s ceste.
"Ali mama! Važno je! Zayn i Finn me trebaju da..."- tu sam zastala, zapravo me nitko ne treba, ali sve jedno želim da idem!
"Zayn? Onaj mali istetovirani?"- izvila je obrve zbunjeno. Uh..
"Um, da?"- nesigurno sam potvrdila.
"Ima sestru jel tako? Malik se prezivaju?"- zamišljeno je upitala.
Klimnula sam glavom i potvrdila.
"Ako se dobro sjećam, od drugog osnovne do šestog si svakog Božića u pismo za djeda mraza pisala da ti je najveća želja da Zayna krampus odvede sa sobom."- rekla je podrugljivim tonom.
"Zapravo bilo je do sedmog razreda."- ispravila sam je. Podrugljivo mi se nasmijala i upalila radio.
"Znači li to da mogu ili da ne mogu ići?"-upitala sam nadajući se da će mi dopustiti.
"Nah to the ah to the no no no."- zapjevala je zajedno uz pjesmu na radiju. Nadureno sam prekrižila ruke preko grudi i zabuljila se u semafor ispred nas. Nije fer, sada neću moći vidjeti šta će se desiti sa Vicki.

°•°•○•°•°👑°•°•○•°•°

"Kako to misliš ne možeš ići?"- Finn je upitao toliko glasno da sam morala odmaknuti mobitel od uha.
"Lijepo. Pitala sam mamu i ne da mi."- slegnula sam ramenima buljeći kroz prozor svoje sobe ravno u Zaynovu kuću.
"Ari, moraš ići."- nastavio je da me nagovara.
"Vjeruj mi i ja to želim."- duboko sam uzdahnula još više ljuteći se na majku. Ne zna gdje je Eric, a mene nemože pustiti na jedan dan sa Finnom kojeg zna cijeli život.
"Onda jednostavno otiđi."- rekao je.
"Molim?"- zbunjeno sam upitala uspravljajući se u sjedeći položaj.
"Pa krećemo za pola sata, do Las Vegasa ima oko 4 sata vožnje."- odgovorio je.
"Točno tako! 4 sata do Las Vegasa i još 4 od. Što je ukupno osam sati Finn. Shvatila bi da me nema doma."-
"Pa do kada je na poslu?"- upitao je.
"Umh, ne znam radi do kasno. Jučer se vratila iza ponoći."- promrmljala sam shavćajući što Finn želi reći.
"Ako me uhvati poludjet će."- rekla sam tiho.
"Pa neće te uhvatiti. Obećavam da ćemo se vratiti do ponoći."- rekao je sa nadom u glasu.
"Ugh, dobro. Ionako mi je život dosadan."- ustala sam s kreveta i uputila se prema ormaru.
"To!"- Finn je uskliknuo. Zakolutala sam očima smješkajući se. Toliko mi je nedostajao.
"Vidimo se za pola sata onda."- poklopio je i ostavio me da se na miru spremim. Sreća što je mama danas ranije otišla na posao inače bi odmah shvatila da nešto smjeram.
Uzela sam crne izderane traperice iz ormara i bijelu majicu s natpisom. Brzo sam se obukla i obula vansice te dohvatila kožnu jaketu. Pročešljala sam kosu i dohvatila mobitel te se spustila u dnevni boravak u potrazi za slušalicama. Znam da sam ih negdje ovdje ostavila. Potrošila sam gotovo deset minuta tražeći ih no nije ih nigdje bilo. Kunem se da ću osobno zadaviti Erica ako mi ih je uzeo. Pogledala sam na sat i shvatila da ako ne izađem iz kuće Zayn i Finn će vjerovatno otići bez mene. Razočarano sam uzdahnulan već znajući da će mi Zayn napuniti glavu svojim zadirkivanjima i glupim šalama. 8 sati slušanja njega kako pokušava biti smješan? Ne hvala. Jednostavno mogu pokušati spavati...
Izašla sam iz kuće i zaključala vrata stavljajući ključ ispod maske mobitela. Da, ja sam jedna od tih ljudi koji drže stvari ispod maske od mobitela i ne ponosim se time. Već tri puta sam izgubila novac zbog toga.
"Napokon."- Zayn je uzdahnuo sjedajući u auto. Zakolutala sam očima sjedajući na suvozačko mjesto. Okrenula sam se i ugledala Finna na sjedalu iza nas.
"Bila sam uvjerena da ćeš se svađati samnom za ovo mjesto."- sumljivo sam ga pogledala.
"Ovdje ima više mjesta."- nakesio se. Zayn je upalio auto i krenuli smo.
Ako preživim ovaj dan netko će mi trebati dodjeliti Nobelovu nagradu za preživljavanje nemogućeg. Zabuljila sam se kroz prozor i uzdahnula. Ako majka sazna da me nema osobno će se pobrinuti da požalim što vjerovatno znači nema serija i nema fast fooda. Umrijet ću zbog toga.