Oteta II: Osveta se servira hladna

Najava

"Dobrodošla, Caia." progovorio je muškarac ispred mene. Glas mu je bio mekan, pomalo hrapav i nikako opasan. Podigla sam glavu i susrela se licem u lice s njim. Nije bio zaštićen kao drugi, bez straha mi se pokazao i na licu mu se nalazio smiješak. Ono što me iznenadilo je to što je ispred mene stajao mlađi muškarac, možda tek nekoliko godina stariji od mene, ako uopće i jest. Imao je blage crte lica i tople oči, prekrasne pune usne i kovrčavu, smeđu kosu. Nikako nije izgledao kao netko opasan.

Ali bio je.

"Izvoli, sjedni molim te." ponovno je progovorio i rukom mi pokazao na jedan od trosjeda u obližnjem separeu. Nekako sam se podigla na drhtave noge i dogegala se do trosjeda pa sjela ponovno gledajući ga. Na vratima prostorije stajala su dva velika, mišićava muškarca, zaštićenih lica, a do njega stajala su još dva. Prišao mi je, sjeo preko puta i zapalio veliku kubanku pa polako uvukao i zatim ispustio dim. U prostoriji se nije čula niti muha. Nisam se prestajala tresti, nisam mogla obuzdati svoje tijelo jer sam se strašno bojala. Nisam mislila da ovoliki strah uopće i postoji, a ne da ću ga ja ikad osjećati. Mislila sam da se ovakve stvari događaju samo u filmovima koje gledam, knjigama koje čitam ili daleko od mene, u nekom drugom svijetu. Nikad nisam mogla zamisliti da će mi život visiti na koncu i da ću morati moliti da me ne ubiju. Taj strah je neopisiv. Sjediti nasuprot osobe čiji sljedeći potez može označiti kraj tvog života. Ali lagali su kad su rekli da ti život prođe kroz glavu, ne prolazi ti ništa. Glava ti je prazna, hladna, kao i ostatak tijela. Ne osjećaš ništa osim kako ti tijelo trne i krv više ne prolazi kroz vene. Srce ti toliko jako lupa jer zna da više nikad neće, da mu se bliži kraj.

"Nadam se da te nisu previše povrijedili." sarkastično je rekao. Gledao me. Proučavao me tim svojim odvratnim, zmijskim očima. Zumirao me od glave do pete i rugao mi se u krvavo lice, smijao se i uživao u mojoj boli.

"Kakav je to osjećaj Caia? Ha?" grubo je rekao, udarivši šakom o stol. Jauknula sam od straha i stresla se pod njegovim pogledom i hladnim smiješkom.

"Kakav je osjećaj boli i patnje?"