Oteta II: Osveta se servira hladna

'Zašto si se zaljubio u mene?'

"I dalje si ista." odmjerio me "Bezobrazna. Barem prema meni."

Bacio je vrećicu s logom obližnjeg dućana na kauč pa pogledao u Patricka.

"A koji ti kurac izvodiš s tim pištoljem?"

"Zaboravio sam da ćeš doći." pogledao je u mene "Nisam joj još ni rekao." nespretno se počeškao po tjemenu čime je poremetio, ionako već, neurednu frizuru.

U potpunosti sam zbunjeno promatrala novonastalu situaciju. Upravo sam skoro obavila nuždu broj dva u hlače, isčekivajući crnu sudbinu kad se ta vrata otvore, a dočeka me kreten koji je na listi ljudi koje ne želim vidjeti uopće.

"Jack, pitala sam te nešto." gledala sam ga, a on je sjeo na kauč pa me ponovno dobro promotrio. Njegove tanke usnice pobjegle su u nepravilan osmjeh. Iz lijevog unutarnjeg džepa kožne jakne izvadio je kutiju cigara. Protresao je i uzeo cigaretu koja je najviše ispala pa ju zapalio. Patrick je za to vrijeme, ostavivši pištolj sa strane, rasporedio namirnice koje mu je ovaj donio i nitko nije obraćao pažnju na mene. Kao da ne postojim.

"Dobro, hoće li mi netko, do vraga, objasniti što se ovdje događa?"

"Ovaj kreten je to trebao do sada." ispuhnuo je dim "Ali kad već nije, ja ću. Moja mama i ovaj krele davnih su dana nešto malo mutili, poslije se sprijateljili i kad je završio u zatvoru pomagala mu je. Uvijek mu je zapravo pomagala. Prije nego je umrla, zamolila me da mu nastavim pomagati i eto. To ti je cijela priča." ponovno je udahnuo i izdahnuo pa pogledao prema Patricku.

"Nikad mi nije bilo jasno zašto, ali tko sam ja da joj sudim."

U šoku sam pogledavala jednog pa drugog i mislila o tome koliko je ovaj svijet jebeno malen. Ali dobro, nekako čak i nije začuđujuće obzirom da je Jackova mama sigurno bila član Zmija u periodu kad je to bio i Patrick pa eto, povezanost i nije bila nemoguća. Samo mi nije jasno zašto se takve vrste slučajnosti dogode baš u mom prokletom životu.

"Bar ne moraš biti bezobrazan." napokon sam se pomakla s mjesta i otišla sjesti do Jacka. Skupila sam ruke u krilu i sjedila tako u tišini.

"Kako si?" upitao me ispod glasa. Sigurno je htio razgovarati sa mnom, možda sve to prenijeti svom Šefu, ali Patrickova prisutnost mu je stvarala nervozu.

"Kako bih trebala biti Jack?" odbrusila sam mu kao i uvijek. Na trenutak mi je došlo žao, ali to je bio naš način razgovora. Bar sam se tako tješila.

"Što se uopće dogodilo, nikome nije jasno."

"Jel to pitanje? Jer znaš da ne želim razgovarati o tome. Uopće."

Ugasio je cigaru pa se naslonio ponovno. Osjetila sam kako me promatra i u glavi mi se vrtio film o njegovim osjećajima prema meni što mi je odmah stvaralo nepotreban sram i neugodnu situaciju među nama. Barem u mojoj glavi.

"Dobro, onda nije pitanje." okrenula sam se prema njemu u trenutku kad je slegnuo ramenima i maknuo pogled s mene.

"Ja idem. Negdje. Moram nešto obaviti." odjednom je Patrick izmrmljao pa žustro izašao van. Nije potrebno biti Einstein da shvatiš kako mu je bilo neugodno, vjerojatno više nego meni. Jack ga je samo ispratio pogledom bez previše zanimacije jer je to i priželjkivao.

"Imam jedno pitanje." okrenula sam se tijelom polovično prema njemu "Govoriš li Patricku išta o Zmijama ili o meni, za vrijeme dok sam bila kod Antho... Šefa?" ispravila sam brzo zadnju riječ. Jack se iznenadio pitanjem, ali ne bih rekla da se iznenadio radi toga što sam pogodila, već radi toga što ga pitam gluposti.

"Naravno da ne. S tim debilom ne pričam ni o čemu posebno, osim što mu tu i tamo donesem nešto hrane i ako mu zatreba love. Nisam lud da mu išta govorim, zašto?"