Oteta II: Osveta se servira hladna

'Saznao je'

Diši. Samo duboko diši i sve će biti u redu.

Nemam blagog pojma što uopće radim ovdje. Parkirala sam auto na parkingu za zaposlene koji je gledao na ogromnu brodsku luku. Obzirom da je to bila jedna, jedina u ovom gradu barem sam sigurna u to da sam došla na pravo mjesto. Naslonila sam se na auto i buljila prema velikim željeznim konstrukcijama i kontejnerima, razmišljajući o tome kako bi, da sam pušač, sad živce smirivala cigaretom. Možda se pušači zaista lakše osjećaju nakon zapaljene cigare, a ako i ne osjećaju, barem tako izgledaju.

S desne strane gradila se nova zgrada, pretpostavljam tvornica brodova ili nešto slično tome, i izgledala je jako otmjeno i osigurano, dok je s lijeve strane smještena stara, oronula zgradurina od svega tri kata, koja se prije upotrebljavala kao centralna zgrada. Obzirom da je već godinama napuštena i okolo kruže priče kako služi kao prenoćište za beskućnike i narkomane, izgledala je kao pravo mjesto na kojem bi netko mogao držati taoce. Vjerojatno je upravo tamo i Rita. Jedino što je zaista problem je to što je cijelo područje oko nje zakrčeno velikim kontejnerima i starim, ruzinavim brodicama. Na takvom mjestu, svatko bi se mogao skrivati od onog drugog i postati prijetnja. Nikako se ne mogu dolje upustiti bez ikakvog vrsta oružja za obranu.

Ni vrijeme nije bilo na mojoj strani. Cijeli dan padala je kiša, koja se za sada smirila, ali glasanje ptica i nisko letenje značilo je samo jedno: samo što nije ponovno pljusnula.

"Što ti radiš ovdje?" poznati glas me upitao. Okrenula sam se i naišla na ne baš prijateljski nastrojeno lice, koje me zaluđeno promatralo.

"Došla si pognuti?"

"Ne, na tvoju nesreću nisam." rekla sam, nesigurna i sama u to što radim ovdje, a Sharon se pokvareno nasmijala.

"Onda si samo glupa. Ništa novo." došla je i stala ispred mene "Bit ću dobra ovaj put i lijepo ću ti reći. Odlazi doma, ovo nije mjesto za tebe."

"Dok god je ovdje netko do koga mi je stalo, itekako je mjesto za mene. Idi svojim poslom Sharon, ne gnjavi me."

"Moj posao je" unijela mi se u lice žustro "riskirati svoj život radi tebe."

"Ne, to nije istina." vara se ako misli da ću pokleknuti "Riskiraš život radi Anthonya, ovo je njegova naredba ako se ne varam. Ostalo je između nas dvoje, ne tiče te se."

Nije ništa odgovorila. Na kratko je još gledala u mene, a onda se makla. Prije nego je krenula prema dolje, zastala je i stavila ruke na bokove. Spustila je glavu prema podu i odmahnula glavom pa se opet okrenula prema meni.

"Uzmi ovo." iza leđa je uzela pištolj i pružila mi "Ne želim ja odgovarati ako ti se nešto dogodi."

"N-ne mogu to uzeti." blijedo sam gledala u crni pištolj u njenim rukama.

"Možeš. Nije ti prvi put." provokativno je rekla. Da, nije mi prvi put jer mi je oba puta bilo nametnuto i zapravo se ne znam koristiti tom prokletom napravom uopće. Ali, možda je ipak bila u pravu. Ovo je opasno okruženje i večeras se može svašta dogodit, ipak bih ga trebala uzeti. Još jednom je gurnula ruku prema meni nudeći mi. Koliko god sam se mrzila u tom trenutku, posegla sam za pištoljem i spremila ga iza leđa.

"Dobra maca." prosiktala je i samo odšetala.

"Uh, okej Caia. Okej."

Vani se zamračilo i vidjela sam svijetla automobila kako se približavaju pa sam odlučno zakoračala prema luci. Nemam što raditi ovdje, ne treba mi još netko da me pokuša odgovoriti. Ne idem nigdje dok ne pronađem tatu i Jasona i nekako ih uspijem odvući kući.

Nabila sam kapuljaču i spustila se niz blagu nizbrdicu među puste kontejnere. Koračala sam polako, nečujno, promatrajući oko sebe. Osjećala sam kako mi snažno srce udara od straha, ali nastavila sam šetati prema velikoj zgradi ispred sebe. U nekom trenutku sam shvatila da vlada tolika tišina, da čujem samo vlastito disanje i to je bilo zastrašujuće. Znala sam da je to početak sukoba. Sakrila sam se iza velikog zelenog kontejnera, plitko dišući da me netko ne čuje. Osjećala sam prisutnost drugih osoba oko sebe, ali nikoga nisam vidjela i to me užasno strašilo. Nisam imala pojma što da radim, gdje da se pomaknem i kako da lociram ikoga. Naslonila sam leđa na staro željezo i pustila se da otkližem dok se nisam našla u sjedećem položaju.