Oteta II: Osveta se servira hladna

'Mi'

"Oprosti." odmaknula sam se od njega naglo. On je ostao u istoj poziciji i samo me promatrao bez riječi.

"Da, znam što ćeš reći." protrljala sam oči od suza "Jedina žena koja uvijek plače. Oprosti što te dovodim u ove glupe situacije, ali jednostavno ne mogu protiv sebe. Ja bi htjela da..."

Pokušavala sam mu objasniti da mi je zaista neugodno što moje emocije odluče van svaki put u njegovoj prisutnosti, ali nije mi dopustio. Stao je ispred mene teško dišući, odmjeravajući svaku točkicu na mom licu. Pogled mu je djelovao uznemireno, a pluća su mu se brzo odizala.

"Š-što radiš?" upitala sam ga nervozno. Nisam se osjećala kao inače kad ovo radi, a radi to stvarno često. Ovaj put bilo je drugačije. Osjetila sam nervozu s njegove strane, a moje srce je toliko jako lupalo da sam pomislila da će mi slomiti kosti i izletjeti van. Nisam mogla maknuti pogled s njegovog lica, očiju, usana, svukuda sam lutala, kao i on.

Spustio je čelo na moje i dotaknuo mi nos svojim. Elektricitet koji je tresnuo mojim tijelom, bio je dovoljno jak da me ubije. Nikad se nisam osjećala ovako, ni sa kim drugim, a ni s njim do sada. Uvijek sam osjećala napetost u zraku, ali ovaj osjećaj bio je nadrealan.

A tek kad je dlanovima dotakao moje bokove i još više me približio sebi, tijelo me izdalo. Prebacila sam ruke preko njegovog vrata, a on je laganim dodirom prešao preko cijelih ruku mi pa ih ponovno vratio na struk. Udisala sam miris njegove kože i upijala mekoću lica kojim je prolazio po mome. Osjećaj koji je prožimao moje tijelo dok je njegovo lice bilo naslonjeno na moje jednostavno je neobjašnjiv. Učinio je da zaboravim na sve u trenutku i koliko god sam htjela da me poljubi, toliko mi je bilo stalo do toga da ovaj osjećaj nikad ne prođe. Osjećaj spokoja, osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva jer kao da smo sami na svijetu.

Oboje znamo da ovo nema smisla, da je sve ovo pogrešno i da trebamo stati dok ne odemo korak dalje, ali isto tako znamo da se to neće dogoditi. Ja ne želim stati, a po njegovom stisku na mom trbuhu, znam da ne želi ni on.

Poljubio me nježno. Dodirivao me usnama i ja sam uzvraćala svojim, dok nisam popustila i otvorila mu prolaz unutra. Okus whiskeya na jeziku mu samo me još više dražio. Istraživao je unutrašnjost mojih usana, a ja sam mu sve dopuštala. Bio je tako nježan i suptilan, u potpunosti suprotno onom što sam doživjela prošli put. Kao da se bojao dotaknuti me grublje da se ne raspadnem ili možda kao da nije htio. Ne odvajajući se od mene, okrenuo me i prinio prema krevetu. Spustio me na leđa pa stao iznad mene, zaključavši pogled na mom licu. Rukom je prošao ispod majice i pogladio me po trbuhu što mi je pasalo. Zatvorila sam oči i upijala njegove dodire koji su me tjerali da stenjem.

"Želim da otvoriš oči." šapnuo je i gricnuo me za uho "Želim te gledati cijelo vrijeme."

I poslušala sam ga. Otvorila sam oči i susrela se s njegovim užarenim pogledom. Povukla sam ga snažno prema sebi i poljubila, preuzela sam igru jer nisam više mogla izdržati. Htjela sam još i još i još. Ne želim da prestane nikad.

Osjetila sam mali smiješak na njegovim usnama što me još više tjeralo da ga ljubim. Cijelo je vrijeme milovao moje tijelo, ali nije išao korak naprijed. Zar nisam dovoljno dobra? Nešto nije u redu sa mnom?

"O čemu razmišljaš?" odmaknuo se od mene.

"Ni o čemu, zašto?"

"Osjećam da nešto nije u redu." odmaknuo se skroz "Reci mi što se događa."

"Ništa, apsolutno ništa." odmaknula sam pogled u stranu jer me nalet srama tjerao da propadnem u zemlju. Stao je samo zato da ne mora dalje jer mu nisam bila dovoljna. Već je to jednom i rekao, a s ovim je potvrdio. Kako sam glupa, nasjela sam na to sve, a znala sam od početka da nisam taj kalibar.