Oteta II: Osveta se servira hladna

'Što hoćeš od mene?'

Ležala sam na podu njegove sobe, na mjestu gdje su me bacili, sklupčana poput fetusa. Razmišljala sam o roditeljima i bratu, svim mojim tetama i prijateljima. Suze su mi neprestano išle, a nisam više imala snage za plakanjem. Bila sam žedna, gladna i izmučena. Pitala sam se da li se mama ovako osjećala kad se njoj sve ono dogodilo, da li ni ona nije vidjela izlaz kao što ga sad ne vidim ja. Bojim se onoga što sad slijedi, radije da me odmah ubije nego da spusti te prljave ruke na mene.

Grubo je uhvatio kvaku, otključao, ušao u sobu i zalupio vratima za sobom. Trgnula sam se i sjela naslonjena na krevet, pridržavajući rukama koljena. Bojala sam se pogledati ga.

"Nemoj mi krvariti na podu, nismo više u jebenom kafiću." rekao je prošavši kraj mene. Ja sam ostala na mjestu, polako dišući. Moje tijelo odbijalo je poslušnost i dalje se treslo od straha.

"Digni se odatle." povukao me za ruku i podigao. Prisililo me da ga pogledam u oči. Njegovo lice sad je bilo tako blizu mome, da nisam imala gdje drugo pogledati. Njegove okrugle, smeđe oči ubojito su gledale u moje, a lagani uvojci su mu padali preko čela. Ovako izbliza, vidljive su mu pjegice i madeži po licu, a s lijeve strane usana ima mali ožiljak.

Teško sam progutala slinu dok sam pokušavala što blaže disati, a njegov dah udarao je od moje usnice. Ovaj put se nisam odmakla, gledala sam ga bez treptaja, a on je skenirao svaki djelić mog lica, svaku moju poru i svaki nedostatak. Stisak njegove ruke na mojoj popustio je, a pogled se smekšao. Zaklela bih se da sam čak vidjela i mali smiješak na usnama mu.

"Odi se operi." lagano me odgurnuo od sebe "Smrdiš na krv."

"Ne svojom krivnjom." odgovorila sam mu, a sjaj u njegovim očima kao da se pojačao.

"Ni mojom." slegnuo je ramenima "Upozorio sam ih da ne budu grubi." izvadio je iz ladice čisti ručnik i bacio ga u mene "Barem ne toliko."

"Što ćeš mi učiniti?" upitala sam ga "Gadi ti se silovati nekoga koga su pretukle one tvoje životinje?"

"Mala," približio mi se ponovno unoseći mi se u lice sa smiješkom "ja nemam potrebe ništa uzeti na silu, meni sve dođe na pladnju."

Okrenuo je leđa i skinuo majicu pa tako ostao golog torza. Otkrio mi je svoja široka leđa i žilave, mišićave ruke i tako je besramno stajao ispred mene, svjestan svog izgleda. Mamio me, htio je da mu se sama predam kao što to svaka druga vjerojatno učini. Znao je koliko je zgodan. I bio je, neprocjenjivo, ali on je ubojica i kriminalac. Mafijaš koji me ima zarobljenu, a ja mislim koliko je zgodan. Bolesna sam.

"Odi se okupati dok sam još dobre volje." pogledao me iz profila, namjerno ovo radeći "Unutra već imaš čistu robu."

Nisam više proturječila, okrenula sam se i ušla u kupaonicu. I doista, unutra je bila složena velika bijela majica s kapuljačom i obične tajice, zajedno sa donjim rubljem. Iznenadila sam se tome, ali toliko sam bila željna vode i čistoće da nisam previše o tom razmišljala i jedva sam čekala ući pod tuš.

Tako mi je godila vruća voda koja je udarala od moje tijelo, iako su me strašno pekla zapešća na rukama. Tijelo mi je bilo puno modrica i boljela me svaka kost. Razmišljala sam o mojima, da li me traže i koliko su uplašeni. Ne znam što da radim i kako ću pobjeći, što oni hoće od mene, tko je ovaj lik u sobi jer po godinama sam sigurna da nije taj Patrick i što će mi napravit sad kad izađem. U glavi mi je kaos i strah, ali moram izaći i suočiti se s njim.

Navukla sam čistu robu i izašla, a on je ležao na krevetu samo u hlačama, gledao u veliku televiziju ispred sebe. Trbušnjaci su mu se savršeno ocrtavali, a bicepsi su bili napeti. Čista, sjajna koža izgledala je tako mekano i privlačno, a smeđe loknice zavodljivo su padale preko čela mu. Izgledao je božanski, savršen. U tom kratkom trenutku dok sam ga promatrala, osjećaj gađenja se malo primirio, a tijelo mi je preplavila nervoza i napetost.

"Što je?" upitao je.

"Hm?" kratko sam se oglasila, još uvijek zatečena prizorom.

"Izgledaš kao da imaš nešto za reći pa govori." okrenuo se prema meni.

"Ne, ja...ovaj.." zamuckivala sam, a on se samo nasmiješio i dalje me mučio pogledom.

"Ja sam...gladna sam."

"Ma nemoj." digao se na noge i ugrabio svileni ogrtač sa sjedalice do kreveta pa mi zaklonio pogled sa sebe "Ti misliš da možeš birati što ćeš?"

"N-ne, ja s-samo" o Bože, Caia zbroji se "Samo govorim što imam za reći."

Prošao je palcem preko donje usnice i izgledao je tako prokleto dobro, da je to bilo nehumano. Nisam mogla prestati buljiti u te usnice, nisam se mogla obuzdati da ne pretražujem cijelo to savršeno tijelo pogledom, a on je izgledao kao da ga to zabavlja. Ja sam samo jedna u nizu koja ne može skinuti pogleda s njega, a on u tome uživa trenutno i poslije će me se riješiti.

"Ma nemoj?" približio mi se i stao iznad mene. Tek sam sad shvatila koliko je veći od mene, gledao je na mene kao na malog mrava ispred sebe kojeg jedva čeka zgaziti.

Samo sam kimnula glavom i dalje buljeći u njega. U ovom trenutku nisam znala što mi je privlačnije, oči, usne, trbušnjaci, ruke ili osmijeh, sve.

"Kažu da nije pristojno buljiti." rekao je pa sam brzo odmakla pogled s njega, a on se nasmijao rugajući se "Hajde, idemo."

Prošao je pokraj mene, ostavljajući za sobom svoj miris. Ima li išta na ovom čovjeku, da nije privlačno? Izgleda da ne. Da barem smrdi, lakše bi mi bilo.

Krenula sam plašljivo za njim, korak po korak, da me uopće ne čuje. Ušli smo u ogromnu, bijelu kuhinju gdje je već hrana bila za stolom. On je sjeo na jedan kraj, a ja sam se uputila na drugi. Još uvijek je bilo tiho kao na groblju, tu i tamo sam osjetila njegov pogled na sebi. Nitko od nas dvoje nije ništa progovorio tokom večere, a kad sam završila nisam znala što da radim. Ostala sam sjediti i čekala sam njegovo naređenje.

"Nadam se da si sita jer je vrijeme za razgovor." podigao se i krenuo negdje. Podigao je dva prsta i pozvao me za sobom.

Ušli smo u nekakvu radnu sobu, a on je sjeo za veliku kožnu fotelju koja je bila okrenuta prema kominu ugrađenom u zid.

"Što hoćeš od mene? " upitala sam ga.

"Nekako si naglo postala hrabra?" podigao se i brzo krenuo prema meni. Krenula sam unatrag dok me nije dočekao zid, a on me uhvatio za vrat i stisnuo "Bolje ti je da skratiš jezik."

Čvrsto me držao, a ja sam se borila za zrak. Iz očiju mu je sijevao bijes i znala sam da me možda i ne pusti. Počela sam hroptati, hvatati zadnje atome zraka i već mi se počelo mutiti pred očima, a onda me pustio da kliznem na pod.

Duboko sam disala da dođem sebi, vrat me strašno bolio od njegovog stiska.

"Ustani." sijevnuo je "Odmah."

Ustala sam i pogledala ga. Mrzila sam ga. Toliko mi se gadio da nisam od muke mogla zadržati pogled i pogledala sam u pod.

"Ne volim kad je netko nepristojan prema meni." nasmijao se "Slušaj me dobro sad."

Podignuo mi je lice i prenio pogled na sebe.

"Ili ćeš učiniti ono što tražim od tebe ili ću te prisiliti da gledaš kako ti ubijam sve drage osobe, a onda i tebe."