Oteta II: Osveta se servira hladna

'Ne puštaj'

Već neko vrijeme u kuhinji su bili svi mamini i tatini prijatelji, čak i tetka Blair, koja je, gle čuda, kćer tog Malika koji je za sve ovo kriv. Cijelo vrijeme su se nešto došaptavali, mama je izgledala jako uplašeno, a teta Maya ju je cijelo vrijeme tješila.

Sad me već bilo malo više strah. Naslonila sam se na prozor i promatrala mirno susjedstvo koje nas okružuje i poželjela da zauvijek ostane takvo. Razmišljala sam o tome kako je mami bilo tokom cijelog tog kaosa i koliko je zapravo morala biti jaka da bi sve to izdržala. Mislim da ja to nikad ne bih mogla, sve to zvuči nekako previše. Ne mogu zapravo niti zamisliti što znači kad ti se život okrene naglavačke i kad si u takvoj opasnosti. Sad kad i nama takvo nešto prijeti, ne znam kako da se ponašam i što da mislim. Valjda će sve biti u redu.

"Hej mala, kako si?" prišla mi je teta Alice pružajući mi šalicu toplog čaja "Evo, ovo će te umiriti."

"Hvala teto." prihvatila sam šalicu "Ma, dobro sam. Razmišljam."

"Nemoj se puno umarati, sve je okej. Ova Rose uvijek paničari bez veze." nasmijala se.

"Dobro. Nadam se da je tako."

"Vjeruj mi mala, znam je predugo." mahala je glavom lijevo desno, što me malo oraspoložilo.

"Nego reci mi, imaš li ti kojeg dečkića ha?"

"Ne." zacrvenila sam se malo. Znam da svi misle da bi već trebala imati nekoga, ali što je tu je "Nitko nije dovoljno dobar."

"Ajme meni, povratit ću. Kao da slušam tvoju ludu mamu kad je bila mlada." gucnula je čaj "Lijepo vam ja kažem, seksajte se dok ste mladi."

Tobias se zagrcnuo pijući čaj i počeo se smijati, kao i ja.

"Rekla sam ti da ne učiš djecu takvim gadostima." odvratila je Janet dok je sjedala kraj Tobiasa "Pokvarit ćeš ih."

"Daleko su oni od djece moja ti." sa smiješkom je rekla Alice.

Svi smo se skupa okupili u dnevnom boravku pa je od puste buke i žamora izgledalo kao da su svi malo zaboravili na ovo što se dogodilo. Kod nas je uvijek bilo veselo kad bi se okupile sve mamine prijateljice sa svojim muževima i njihova djeca. Doduše, sad su bili samo odrasli i Tobi i ja, ali svejedno je bilo opušteno.

"O čemu razmišljaš?" upitala me Blair. Voljela sam nju najviše od svih. Bila je sedam godina starija od mene, ali ponekad se znala ponašati kao da je barem toliko mlađa, a tako je i izgledala.

"A neznam ni sama, vjeruj mi." uzdahnula sam "Jel taj Patrick stvarno toliko opasan?"

"Ma ne razmišljaj o tome stara, bit će sve okej." rekla mi je "Oni sad malo paničare, moraju jer je to bilo teško vrijeme. Ali prošlo je previše vremena da bi se išta dogodilo."

"Jesi sigurna?" nesigurno sam upitala, a ona je samo kimnula glavom.

Nastavila sam dalje gledati u daljinu i razmišljati, praktički o ničemu, samo sam bez veze bila u neobjašnjivom strahu. Polako su se neki razišli, a teta Alice i njen muž Jason, inače tatin prijatelj iz djetinjstva, ostali su spavati kod nas jer je mama bila previše pod stresom i bojala se. Blair je isto tu jer je već par dana spavala kod mojih zato što je došla za praznike i nije imala gdje. Prodala je svoj stan jer se bavi modelingom pa stalno okolo putuje i kaže da nema smisla da ima ikakav stan.

"Ljudi, ja idem lagano." digla sam se s kauča.

"Ne dolazi u obzir, spavat ćeš ovdje." strogo je rekao tata. Ponekad pomislim da vježba okrutnost na nama.

"Tata, neće mi biti ništa." uporno sam tvrdila. Nije mi problem spavati ovdje, ali ne želim prihvatiti sve što se događa i želim misliti da je sve okej.