Oteta II: Osveta se servira hladna

'Radi njega'

Galama i žamor, a u mojoj glavi takva tišina. Neopisiva. Dok promatram Anthonya i dalje, kao da ništa oko mene ne postoji. Jedan dio mene, pak, pokušava se otrgnuti ovom čudnom osjećaju, a drugi dio kao da je paraliziran.

"Caia, jel sve u redu?" odjednom se pojavio Johnathan. Anthony je naglo okrenuo glavu i ljutito ga odmjerio od glave do pete.

"Briši odavde."grubo mu je rekao, na što je John prebacio pogled s mene na njega.

"Ne sjećam se da sam se tebi obratio." odgovorio mu je, jednako grubo. Nije mi se ovo svidjelo jer znam da neće dobro završiti ako Jonathan nastavi tjerati inat.

"John, sve je u redu." kimnula sam mu glavom "Idemo sjesti."

Ponovno sam se krenula udaljavati, ali Anthony me ponovno snažno uhvatio za nadlakticu i zaustavio.

"Anthony prestani, boli me to." otrgnula sam se.

Kako sam se snažno tijelom oduprla, ostatak vina u čaši prolio se po meni. Ne znam da li me trenutno više hvata nervoza radi ovog kretena koji se ne zna ponašati ili strah radi toga što znam što je u stanju napraviti. Negdje iz gužve izašli su Trey, Jack i Hunter. Sva trojica su me pogledala i kimnula glavom u znak pozdrava, a onda prijeko pogledali Johnathana, koji se već unio Anthonyu u lice.

"Koji je tvoj problem smećaru?" viknuo je. Sad su već svi buljili u nas, a ova trojica su izgledali spremni za pokolj, dok je s druge strane Anthony bio miran. U potpunosti. Čak je izgledao pomalo sablasno opušten.

"Makni ruke s nje inače ćeš imati problema sa mnom." odgurnuo ga je John.

Glazba se stišala i svi su već bili u panici, polako su krenuli prema izlazu, a konobarica je, vidljivo preplašena, uzela mobitel u ruke. Pretpostavila sam da zove policiju, a ja, kao uzorna kćer policajca, ne želim imati nikakvih problema sa zakonom. Uhvatila sam Johna snažno za rukav i povukla unatrag.

"John, ne želimo probleme. Idemo, hajde." pokušala sam, ali neuspješno.

"Jedino tko će ovdje imat probleme je ovo smeće." rekao je i zamahnuo rukom prema Anthonyu. Srećom, obzirom da je bio pijan kao letva, samo ga je lagano zahvatio, no Anthonyu je to bilo dovoljno da mu malo prokrvari usnica.

Ponovno se samo nasmijao i obrisao krv, a potom je kao grom iz vedra neba, tolikom jačinom udario Johnatana šakom, da mu je krv odmah procurila i poprskala svukuda. Srušio se na pod i jaukao, vrpoljio se kao malo dijete. Htjela sam mu pomoći jer sam znala da mu je slomljen nos i taman sam krenula prema njemu, ali Anthony ga je ponovno uhvatio jednom rukom za ovratnik, a drugom ga je udario.

Jednom. I još jednom. I još jednom.

"Jesi li ti bolestan? Ubit ćeš ga." zaderala sam se i skočila mu na leđa. Uhvatila sam ga rukom oko vrata, pokušavajući ga odmaknuti, zaustaviti, ali me Jack uhvatio i odvukao.

Anthony je Johna zgrabio za majicu i bacio ga vani, ispred puba. Krenula sam odmah za njima jer sam se uspjela otrgnuti od Jackovog stiska.

"Anthony prestani, prestani!" vikala sam.

Otrčala sam do Johna, koji je cijeli krvav ležao na podu. Rasparala sam dio svoje majice i pokušala ga obrisati i otkriti odakle najviše krvari pa da pokušam to zaustaviti. Iz daljine su se začule policijske sirene, a sekundu nakon toga mogla su se vidjeti i vozila. Ustala sam se pogledavajući prema tamo, krvavih ruku i mokra od vina. Osjetila sam da su mi obrazi namočeni suzama, ali od pustog šoka nisam ni shvatila da plačem. Razmišljala sam samo o tome kako je možda u jednom od ovih automobila moj otac i ako me vidi ovakvu, s njima, posumnjat će u nešto. Neće mi više nikad vjerovati, izgubit ću ga, a na kraju, možda i nastrada.