Marked /Obilježena/

Chapter 24

"Pokaži mi." nisam željela da mi pokaže,ali riječi su napustile moja usta prije nego sam razmislila. Nesposobnjaković je uspio otvoriti vrata do kraja i ušli smo u hodnik. Bio je previše grub,a ja sam bila previše opčinjena činjenicom da nisam uspjela pobjeći. Osjećam se kao da vrijeme tako brzo prolazi dok sam ja zatočena ovdje. Zatočena u svakom smislu te riječi.

Louis je otvorio vrata ove glupe sobe i povukao me na krevet. Nećemo se tako igrati.Zahvaljajući njegovom snažnom zamahu,moje polugolo tijelo završilo mu je u krilu.Gledao me u oči snažno stišćući kožu moje jakne.Digla sam obrvu čekajući da prestane sa ovom patetikom,ali to se nije dešavalo.

"A da skinem ovo?" pokazala sam na jaknu i nimalo se nije bunio. Ne znam odakle mi hrabrost za ovo, ali učiniti ću ono što sam već jednom uradila kako bih ga naučila pameti. Sada vodim tajnu igru u kojoj ću ,sigurna sam,ispasti pobjednik bez obzira na posljedice.

Ostala sam u crvenoj spavaćici koja mi je stvarala srbež na koži.Mogu pretrpjeti još malo. Njegov pogled je lutao po mom poprsju koje je moralo biti otkriveno ovaj put. Nije ništa progovarao,ali sjaj u očima- tačno će nestati za par trenutaka. Podigao je ruku i ispružio prste prema meni.Nisam to smjela dozvoliti.

"Ovako ćemo." skupila sam njegove ruke i odmakla ih što dalje od sebe i prešla iza njega. Postavila sam ruke na njegova ramena i lagano ih masirala. Svaki uzdah je ispustio od zadovoljstva. Polako sam spuštala ruke njegovim kičmenim stubom primjetivši da je njegovo tijelo upotpunosti opušteno,a mišići tako čvrsti.Šteta što sam ja sva ukočena,možda bi i dobio nešto večeras.Lagano sam usnama okrznula njegovo uho te su me pri tome pecnule stine dlačice sa njegovog obraza. Okrenuo je moju glavu prema sebi nadajući se da će biti u vodstvu.

"Ne možemo više ovako..treba da vidiš šta sve Tomlinson zna." klimnula sam glavom i dozvolila mu da lagano spusti naramenicu spavaćice na mojem lijevom ramenu.U sebi sam prevrtala očima zanemarujući neku unutarnju sebe koja je govorila sve suprotno od onoga na što me moj razum navodio.

"Skini majicu." Naredila sam mu i ustala sa kreveta uskrativši mu dalje dodirivanje moga tijela, svaki dodir kao da me sprži i to je vjerovatno zašto što to ne želim ,a ne zato što mi odgovara jer mi ne smije odgovarati.

Brzim pokretom bacio je na pod uobičajnu varijantu svoje crne majice u kojoj sam ga često viđala.Ljepše mu stoji bijela boja, zapravo najbolje bi bilo da je najljepši na svijetu ,ali što dalje od mene. Prstom sam počela uvijati pramen svoje čupave kose oblizujući donju usnicu. Ne razumijem odakle mi hrabrost za ovo,ali nije mi teško.Nešto iz mene ovo čini, nešto iz mene progovara i čini da sam apsulutno drugačija osoba.

Kada sam prišla Louisu,moja kosa je završila u njegovim rukama,skupio ju je i povukao me prema njegovom licu.Osjećala sam njegov dah na svojon koži koja se istog trenutka naježila. Ne smije mi ovo činiti. Postojale su male šanse da izbjegnem poljubac ,ali uspjet ću. Uspjet ću izbjeći poljubac,ali ne još jedan ljubavni ugiz jer se upravo spušta prema mome dovoljno golom vratu. Pravi novi tačno na vrijeme,onda kada su zarasli stari i najčudnija stvar u svemu je to što se ne bunim.Dozvoljavam da mi to radi iako znam da će mi vrat izgledati prljavo i odvratno. Vratila sam se iz transa i prekinula ga prije nego je završio. "Mogu ja?" klimnuo je glavom predavajući se u znak da nema šta izgubiti. 

Prišla sam njegovim prsima i polako ih dotakla jezikom.Zatvorio je oči. Spustila sam kažiprst na mjesto koje je moj jezik ovlažio i nastavila sam kružiti njegovim trupom. Spuštala sam se do najzanimljivijeg dijela večeri-njegovih pantalona. "Slobodno to možeš otkopčati." požurivao me,a ja sam namjerno oduglovačila. 

"Ovako treba,zar ne?" pokazala sam na kopču kaiša koja je virila iz rupice i lagano je izvlačila i uvlačila.Samo je klimnuo glavom uzbuđeno i ponovo zatvorio oči. Izvukla sam kaiš iz pantalona i njima dodrinula dio Louisove gole kože.Uzdahnuo je , a uzdah se povećao kada sam otkopčavala dugmad njegovih pantalona.