Marked /Obilježena/

Chapter 20

Ustvari,nije me uspio do kraja udariti.Konačno sam zatvorila svoje oči i dozvolila mu da me odvede gdje je već planirao. I nije to bila dozvola, nego znatiželja i plan bih trebala imati.Svaki idiot je mogao pretpostaviti da se neću lako predati,i nisam..Ali nažalost,prije moje reakcije koju sam u zatišju spremala,završila sam iza onih smeđih vrata .Nadala sam se da ću vidjeti sve osim ovog što sam zapravo vidjela.Nadala sam se da ova plava kosa zaista nije dokaz moje glupoće jer ovo je bila grozna prostorija za  koju nikako ne bih rekla da stane na ovaj  mali sprat.

Ovo je zapravo bio hodnik,dosta širi od onih uobičajnih.Dosta drugačiji,i krio je jedanaest vrata koliko sam uspjela vidjeti.Svako je bilo poredano po slovima abecede i ujedno rednim brojevima. A1,B2,C3...sve do K11.Svako od njih bilo je tamnocrvene boje i Louis me upravo planirao uvesti kroz jedna..e pa neće moći.

"Nadala sam se da si makar malo pametniji.."glasno sam se nasmijala i šokirala ga ,bilo je očito da je mislio da spavam.Njegove plave oči bivaju širom otvorene i ispušta me iz svojih ruku.

"Ti....jebena..d.." o,neće moći.

"Da se nisi usudio!"stavljam mu kažiprst ispred očiju i on skuplja svoje šake, oh,ipak ne udara ženske .Slavni Louis ima milosti.

"Uživaš me zajebavati zar ne,malena?"bilo je zapravo nevjerovatno koliko je brzo ovaj lik mijenjao raspoloženja.Ja lično nikada ne bih mogla jedan tren biti smirena,drugi nasmijana,a već treći ljuta.

"Ne zovi me tako,i kao što vidiš,da..uživam.Sada me lijepo pusti odavde kako te ne bih nastavila zajebavati,vjeruj da ti to ne treba!"zahtjevam od njega sa rukama na bokovima.

"Stvarno si smiješna ako misliš da ćeš izaći."govori mi mrtav hladan.

"Šta?..sad si me kao oteo?"opet se smije,čovječe nisam uhodana u njegov tempo ,iz ljutog u veseli..

"Prije bih rekao da si dobrovoljno krenula ,zar ne?" Glupačo.

"Krenula da,ali željela ostati ne.Policija će.."

"Policija neće saznati da si ovdje.A i da sazna,ne zaboravi-dobrovoljno."namiguje mi.Kunem se da ću ga udariti prvom pravom prilikom.

"Ma nemoj, e pa imam svjedoke." odgovorila sam mu praveći distancu između nas dvoje tako da se on našao naslonjen na jedna od vrata. K11.Ova prostorija je užasno jeziva, nije pretjerano čista i prevelika tišina je sumnjiva. Nikada ne bih rekla da se ovo krije na spratu jednog od mojih omiljenih klubova.

"Misliš na ono dvoje ?Styles i ona mala glupača?" opet mi se smije . Šta je dovraga sada toliko smiješno. Vrti se u krug i pucketa prstima. Dio majice mu je zavrnut i položen tik uz kaiš pantalona tako da mu je stražnjica dovoljno izražena.K'vragu, mislila sam da Nora ima veliko dupe ,ali njegovo..khm... 

"Oni ne mogu svjedočiti, osim.. " diže jednu obrvu i namješta se tako da me gleda ravno u oči. Susret dvaju plavih boja neće na dobro izaći. Moja tvrdoglavost nasuprot njegovoj je kao odbijanje valova od stijene, toliko jaka da se sve odbije i sruši ,potom nestane..Dojadilo mi je gledati ga ovako bez da išta progovara pa sam i ja napravila istu stvar sa obrvom, odlučio je odgovoriti.

"Pa...osim ako ne žele i sami završiti u zatvoru, vjeruj mi da bi prijava ovoga bila pogubna i za njih. " nisam ga nikada vidjela ovoliko ozbiljnog i to je zabrinajvajuće. Mrzim to što ne znam o čemu je ovdje riječ.

"Dođi sa mnom. " krene me uzeti za lakat i ponaša se prema meni kao da sam njegova zatvorenica. 

"Znaš da neću." pokušavam se otrgnuti i uspijem tek kad on opušta jaki stisak. "Ionako nemaš izlaza odavde , zar ne vidiš?" iako preko volje, priznajem da je upravu. Ovdje je užasno , vidiš samo vrata , mali kvadratić koji predstavlja prozor i to je čini mi se jedini izvor svjetlosti kojeg trenutno nema jer je noć."Onda umijem i sama hodati." drsko mu govorim i napokon se predaje , ali bukvalno. Diže ruke u zrak i provjerava da li idem za njim ,a nije kao da mi je išta drugo preostalo.