Marked /Obilježena/

Chapter 1

"Još jedna u nizu?"-upitala sam Noru dok smo prstima prelazile preko ofingera u Polu,trgovini u šoping centru. Zanimalo me ko je ta djevojka. Oduvijek me zanimalo ko je toliko naivan,ko je sljedeća glupača od žrtve.

"Očito, gledaj šta joj radi, meni odavno Collin nije , daj pogledaj ono!"-uzviknula je niska brineta pored mene. Samo sam blijedo posmatrala kako joj pred svim ovim kamerama prelazi prstima preko izložene kože.Dobro,ne bi se reklo da je imala puno odjeće na sebi.Ubrzo bivamo lišene tog prizora jer je odvlači u kabinu za presvlačenje vadeći neki omot iz džepa svojih uskih pantalona. Oh, ne želim znati dalje!

"Ne zamaraj se više Nora, eno i njih! "okrenula sam se i skinula sal zbog cijeg me materijala svrbio vrat.Ovo više ne pali,zašto se opterećujem? Prebacujem svoju plavu kosu na drugo rame i gledam svoju prijateljicu dok ljubi Colina . Osjećam se kao zadnje smetalo.

Zašto sam uopšte društvena ovdje ? Ja mrzim društveni život. Zar nije ljepše biti u sobi zatvoren i čitati nešto imaginarno,sanjati o tome.Kolutam očima i dižem ruku u znak pozdrava Collinovom prijatelju,najboljem,valjda. Nemam pojma i ako ćemo iskreno,nikada mi nije interesovalo.Zašto bi? Zanimljivije mi je ganjati Tomlinsona i bilježiti na onu tablu svaku koju je on obilježio. No sada ga nema , zalutao je u toj kabini.

Odmahnem glavom i sudarim se sa ovim idiotom ispred mene. "A da paziš?"- drsko mu govorim. 

"Hop,smiri se malena , ideš i ti sa nama"- ljigavo se smije. Odvratan je .Bez obzira što je jebeno zgodan,odvratan je.

"Reci Joelu da drži ruke k sebi ako misliš da idem sa vama"-upozorim svoju najbolju prijateljicu tiho joj šapćući. Ona me samo povlači za ruku.Ali ne,mi ne možemo ići same. Pametnjaković od njenog dečka je vuče i ja stojim po strani.Iznanada,Joel ide za mnom. 

"Slobodno odlutaj negdje,svojim putem ,znaš?"- prijekorno ga gledam,nervira me.

"Zanimljivije mi je s tobom, sexy si ,mnogo"- guram ga o rame i prolazim ispred. Nešto mi je privuklo pažnju dok sam prolazila .Sada već neuredna kosa viri iza zavjese i Tomlinson namješta majicu izlazeći. Ona fufa je nabacila crveni ruž i nasmiješeno izašla za njim. No samo je ležerno odlutao nasmijano i očito zadovoljeno. Zadovoljio je svoje arogantne muške potrebe i boli ga briga.Djevojka skuplja usne i sklapa oči da ne zaplače. Ubrzo naplati neku tirkiznu majicu i žureći izladje iz trgovine.

"Kafe je ovdje"- prstom mi pokazuje Collin.Samo klimam glavom jer nemam volje odgovarati. Zbog prizora koji sam upravo vidjela volim sebe, baš ovakvu kakva jesam,sa zaključanim srcem jer nikome ne treba ključ,slomio bi bravu pokušavajući ući.

"I nemaš dečka?"-žele još jednom potvrditi moj odgovor i ja samo klimam glavom lupkajući svježe nalakiranim noktima po stolu. Posmatram okoliš jer mi nije zanimljivo svake sekunde gledati kako Nora i Colin uvaljuju jezik jedno drugome do jednjaka. Dobro , ne baš svake , nego samo onda kada me pogleda dajući mi znak da i ja učinim isto sa ljigavim dečkom preko puta mene. Ne ,hvala.

"Ja idem,"- shvatim kako je predosadno samo sjediti ovdje.

Ostavljam koji dolar na stolu i mašem udaljena par koraka "Pa ček.."- ne čujem više piskutavi glas jer izlazim iz kafea prema stepenicama. Čekam da se lagano spustimo elektronskom trakom i guram se kroz gužvu ispred centra.Ne obazirem se na psovke koje su mi upućene od nekih tamo čangrizavih ljudi nego samo pogledom tražim taksi kojeg ovaj put nema. Otpuhujem i shvatam da idem kući pješke , trebam auto. Ovo svaki put ponovim sebi,ali usitinu je tako. 

Obgrljavam svoju figuru rukama sklanjajući kaiš svog tamnozelenog mantila u stranu. Jesenji vjetar njiše pramenove moje kose koji vire iz pundže .Hladno mi je po ušima zbog oštrog zraka,još mi samo kiša fali,a vrijeme nije daleko od toga.Ponekad mrzim svoje roditelje jer su odabrali Portland za život. Temperature su neravnomjerno raspoređene i nikada nemaš pravu definiciju ljeta ili zime.Ali njihov posao je birao.Prije svega tatin , arhitekta . Sjećam se kada je davno govorio da ću to studirati i studiram,samo kao da to i ne radim.Ne zanima ne taj život,taj posao,ta sredina..