Marked /Obilježena/

Chapter 27

Mary , prema kojoj sam bila izrazito neljubazna,povukla me za ruku i pokazala mi glavom na sljedeći kabinet tako da sam bila lišena znatiželjnih pogleda od bezbroj studenata sa prve godine.Nisu ni svjesni da će polovina nestati dok pregura tu prvu godinu i da su vjerovatno pogriješili u izboru fakulteta.

"Hvala ti." tiho šapćem,nekako posramljena.

Sada, to nije bila moja briga jer sam nastojala završiti treću godinu, u čemu me Louis znatno usporio.Maryno lice, prekriveno crvenom kosom iza koje je krila mali smješak nakon mog zahvaljenja me nekako zbunilo.

"Da nemaš slučajno skripte i foliju za nacrtnu?" upitala sam je prije nego je otvorila vrata . Nesigurno je klimnula glavom. "Mogu ih dobiti poslije predavanja da uradim kopije?" 

"Možeš." kratko je odgovorila i ušle smo unutra prekinuvši profesoricu historije arhitekture čiji je predmet bio suho štrebanje , ali jednako važan u našoj karijeri. Tačnije,u karijeri moga oca koji nikada neće shvatiti da ovo nije moj poziv. Bilo kako bilo, brzo se izvinjavamo i zauzimamo slobodnu klupu negdje na sredini. Bilo mi je neugodno jer je ova djevojka sjela sa mnom,ali nisam se bunila, ne nakon što su glasine počele i kunem se da sam imala želju da ih sve pljunem u one odvratne jezike,ali suzdržala sam se.

Osjetim da me neko otpozadi vuče za vrat moje rolke i nakratko se okrećem postavljajući upitni izraz lica.

"Kako to da si uspjela biti s Tomlinsonom čak tri dana?" koji vrag?!

"O čemu pričaš?" 

"Pa cijeli koledž bruji o tome kako si jedina djevojka s kojom je proveo više od dvadeset i četiri sata." Hmm, cijeli koledž.Kako li znaju? Predobro poznajem onog kretena da znam kako i platiti će mi za ovo.

"Recimo da imam svoje metode." namigujem joj jer,kada već pričaju,neka imaju o čemu pričati. Primjetim da kolegi pored šapuće ono što sam rekla,a onda se glasine ponovo šire prostorijom.

 ***

Kada predavanje završi , shvatim da ubrzo imam sljedeće i na njemu prisustvuje baš ona osoba koja mi treba nakon svega što sam čula danas. Pozdravljam se sa Mary koja odlazi do kantine,usput stavljam skriptr u torbu svjesna da cu zaboraviti da ih iskopiram . Na ovolikom koledžu, čisto sumnjam da ću uspjeti pronaći svoju malu,šeprtljavu prijateljicu koja hoda sa svojim Collinom kao da su pupčano vezani. Umjesto da ih tražim, odlučim sjesti na stepenice kako bih pojela čokoladicu. Nosim je od jutros , i ovo je također jedna od slatkih ,malih stvari koje čine moju svakodnevnicu.Jednostavno,dan bez čokolade nije moj dan. Odjednom,ne uspijevam dovoljno primjetiti, ali čokoladica više nije u mojim rukama i baš kao i svaki put, završava kod Liama koji..šta on dovraga radi ovdje? Ustajem sa stepenica namještajući pantalone dok mi on vraća polovicu čokoladice.

"Hvala."

"Hej, mogao si prvo pitati ,i šta ćeš ti ovdje?" upitam ga kada kroz jedan zalogaj ona polovica moje čokoladice završava u njegovim ustima,kroz jedan zalogaj, a tako puno užitka ..Razočarana sam,ali ni to me ne spriječava da nestrpljivo čekam da proguta do kraja i odgovori mi na pitanje.

"Završavao sam nešto i gledao sam te dok si sjedala na stepenice , nisam mogao odoljeti." ne mogu da vjerujem.

"Da znaš da si bezobrazan i , zar neće Sophiji smetati što si ovdje ,mislim sa mnom?" ne znam ni zašto brinem za nju,ali odjednom,sinulo mi je da sam joj obećala da se neću više miješati jer je tako najbolje.

"Mislim da neće , uostalom,nije u gradu." kako tipično.

"Pa nije u gradu i sada ti možeš raditi šta hoćeš?"

"Smiri se , samo razgovaramo ." upravu je, ne znam zašto dižem pritisak samoj sebi bespotrebno.

"Uredu." podižem se na prste ne bi li slučajno ugledala Noru,ali ne uspijevam ništa vidjeti. "Tražiš nekoga?" klimam glavom.