Marked /Obilježena/

Chapter 19

I na trenutak sam se našla u zabludi u kakvoj do sada još nisam bila.Sva jeza od ovog mjesta i metalnih vrata iza kojih nisam smjela kročiti...Sva glupa hrabrost koju sam trebala imati je nestala.Uostalom,držeći Louisa za ruku,ispadala sam baš onakva kakvu je želio,a to se nije smjelo desiti.
Shvatila sam da bez obzira na svu moju znatiželju , Darphy Ward mora pobjeći , ali kako?čizme koje sam obula bile su teške ,K'vragu i vojnici,kako se snalaze u ovome.. 

Okrećem se i krenem se vratiti dole niz stepenice , ali Louis , naravno da će krenuti za mnom.

"Pusti me dovraga ,ne idem tamo." obraćam mu se snažnim glasom,onakvim kakav kod sebe još nisam prepoznala. U ovom mraku jedino što čujem je pjesma koja dolazi iz kluba i tišina između nas dvoje. U šta sam se ja uvalila?Ovaj Neromantični trenutak mora prestati. To mi govori razum i srce koje lupa vjerovatno zato što adrenalin u krvi govori da je ovo avantura , ja jesam htjela avanturu ove godine.. Ali Louis ?Je li on ta avantura?Ne može biti ... Jebeno ne znam ni ko je kako treba , ko su mu roditelji ..sam je dečko četvrte godine fakulteta na koji dolazi jednom u mjesecu .. dečko čiji smo broj djevojaka za jednu noć Nora i ja pisala iz dosade , dečko kakvog ne želim. Jebeno ne želim nikakvog dečka , pa.. bilo mi je dobro bez i njih i do sada. Nora kaže da sam previše hladna što se toga tiče , ali lakše je biti realist i siguran.

"Ne ideš ti nigdje , ajde malena daleko si dogurala.." taj izraz 'malena' je nešto što sam jedino u knjigama pročitala ili ipak vidjela na nekom filmu. Neće on sa mnom tako .. Uostalom,prekinuo me iz mojih razmišljanja , iz blokade.

" Vidiš da idem , kloni me se Tomlinson." guram ga,ali to je naprosto nemoguće. Njegova kosa je neuredna i leti na sve strane. Jedan pramen pada preko njegovog desnog oka tako da vidim bijes i plavilo koje više ne postoji u samo jednom obliku.

"Neću , pristala si da ideš gore i jebeno se vraćaš gore sa mnom." već smo na pola stepenica i da ja nisam ispod sigurna sam da bi on završio kotrljajući se dole,ali ja sam ispod i može me gurnuti tako da završim mrtva.

"Nećeš mi naređivati!" vičem na njega kada me uzima za ruku. I neće mi naređivati ..možda još od prethistorije vlada taj patrijarhat ,ali ne postoji kod svakoga , kod mene pogotovo ne. Veliki prst na stopalu mi je manji od srednjeg i kažu da to znači da ću ja biti glavna u vezi -braku , brak je glupost , stoga je to samo veza.. još jedna glupost.

"Zašto si onda krenula sa mnom i ostavila ono dvoje , sigurnije ti je bilo s njima vjeruj mi.. " ma nemoj mi reći? Ljut je i istina sija iz njega. Naučila sam da su ljudi najiskreniji u ljutnji , bez obzira na to što se poslije izvinjavaju ..A kad bolje razmislim on se neće izvinuti , ako ništa u tome smo slični jer se mrzim izvinjavati.

"Ništa nije sigurno , ali jebe mi se.. svi vi , Harry , Erin i ti ,lažove , svi ste sjebani i ne znam šta radite u mom životu. Mislila sam , Bože,mislila sam da je Harry samo neki tamo rođak ,da mu je Erin djevojka, ali još i ti, vas troje.. tenzije su u zraku kad god ste u istoj prostoriji , a na kraju sam ja opet u sredini. I izlazim u ovaj klub već četiri godine , kako si ti vlasnik pobogu?" držim se za glavu i žalim što nemam trakicu kako bih pokupila kosu koja mi smeta ,  sjedim na stepenicama , boli me briga , istresam se na njega i muka mi je. Želim otići odavde , ovaj grad je ionako nešto čega mi je dosta.

"Ne trebaš znati kako sam vlasnik, i ustani ..! "sada me vuče za rame , ništa ne dopire do njegovog malog mozga.

"Ponovo mi naređuješ, odmakni se." stavljam ruku i on se odmiče , wow , poslušao me. Psuje nešto i drži se za čelo . Ne znam šta glumi ovjde, neka me pusti da idem i riješen problem ,ali ponaša se previše nervozno i to mene čini nervoznom što se skoro nikada ne dešava.

Louis's  P.O.V

Prokletstvo.

Ova mala ovdje je takva tvrdoglava kučka koja je jebeno prelijepa koliko god to poričem sebi , kao i moj mali ..khm prijatelj koji se svako malo digne na nju. Zašto ovo mislim? Umjesto da odradim ono što traži idiot Richard od mene, ali ne mogu. 

Ne želim se ni zaljubiti , Harry se spasio i dovraga ima Erin, meni nema izlaza iz ovoga i iskreno, nemam želju. Stavljam ruke u džepove svojih pantalona i naslanjam se na vrata gledajući u ovaj stari prljavi plafon. Djevojka koja sjedi ispred mene toliko je ljuta , ne kažem da ja nisam bio maloprije , i znam da će s jednim trenutkom moje nepažnje pobjeći , ali to se ne smije desiti. Trebamo je ovdje.

Kada vidim da ustaje i kreće se niz stube ,biva prekasno da je zaustavim jer to čini sama.

"Darphy!" vičem i glasnici su mi se stegli kada ona zapinje na metalni dio i njene vojničke čizme koje joj tako dobro stoje, uvrću se na njenim nogama. I ne znam kako, uspio sam je uzeti u naručje prije nego ja pala. Nisu je smjeli dole vidjeti , stražnji dio kluba je čekao na nju kao i ovaj dole mamlaz .Primjetim da je bijesan i toliko jako stišće čašu u rukama da puca.Komadići stakla mu se zabijaju u ruke i vjerovatno da ,nakon što ga zaboli,dolazi sebi i skreće pogled sa nas. Ovo mi ide u prilog kako bi je odvukao gore. 

"Louis , želim kući. " govori me i otima se , majica mi je izgužvana ,a ruke mi dodiruju njenu golu kožu jer od silne histerije džemper joj je napola podignut.

"Ovaj ..i ja želim da do kraja skineš taj džemper" odlučim je zezati, čuvati i otključavati ova vrata u isto vrijeme.

"Znaš da se to pred tobom nikad neće desiti.." kako je samo opasna..

"Šteta,ali uvijek se mogu prisjećati onog dana na bazenu kada.." ušutio sam. Njena pljuvačka nasred lica ispriječila se ispred mog prljavog govora o njenim grudima. O ne , nije se usudila!

"Jebeno si me pljunula.!" ta mala kučka smije mi se u facu. Nije više onoliko ljuta , očito je izbacila ljutnju u obliku pljuvačke. Jako joj pritišćem ruku i ne dozvoljavam joj da se pomakne .

"Zaslužio si to. " smije mi se u facu ,uživa.

"Oh,nisi ni svjesna šta si ti upravo zaslužila..,osjetiš li ga?" da, digao mi se i upravo je naslonjen na njenu stržnjicu i ovoga puta  pored sve pljuvačke i osjećaja poniženja , pobijedio sam i ja sam taj koji se smije. Njen osmijeh je nestao i zatvorila je oči. Mislio sam da uživa, ali njen lakat na mom trbuhu dokazao je suprotno, ops ..

"Sanjaj Tomlinson." ostavlja me uz ona vrata i sada uspijeva sići niz stepenice , ali krenula je niz pogrešne,očito misli da ima izlaza .

"Pogrešna strana Wardsice !" govorim nakon što sam joj se prišuljao sa leđa .Nekako sam je uspio gurnuti dovoljno da udari glavom o zid i onesvijesti se. Sve što mi je trebalo kako bi je na miru uveo kroz ona vrata . Jebeno moram učiniti ono bez čega ne mogu , ali toliko me podsjeća na nju,psihički i pomalo fizički, dovoljno da poželim iz sveg srca kojeg i nemam učiniti ono što ne bih smio, ne njoj..

Darphy's P.O.V

"Sanjaj Tomlinson." nakon neugodnjaka počinje mi se gaditi i samo se spuštam niz prve stube koje primjetim. Dovraga , manta mi se od svakih trenutno jer mi je samo ta riječ pored 'bijega' u mislima.Jedini izlaz. Silazim niz prve koje vidim iako ne vidim tačan izlaz.Ne znam ni koji me vrag natjerao da ostanem s njim..kao da otkrijem šta ..glupačo!

Bitno je da se sakrijem i kasnije pobjegnem . Tražim  telefon kako bi pozvala Noru,ali prije toga bivam zaustavljena.

"Pogrešna strana Wardsice !"Glupi Tomlinson mi je ponovo uhvatio i nešto me..auč.

---

19.dio

Ostavite vote i komentar.

Zanemarite greške.