Marked /Obilježena/

Chapter 56

Darphy P.O.V's

Erin kaže da Louisa večeras ne bih trebala ostaviti samog. Zvučala je tako sigurno u ono što govori preko telefona,kao da je već bila u sličnoj poziciji i kao da je ubijeđena da je to najbolji mogući potez. Moj mozak govori da bih ga trebala ostaviti samoga i vratiti se u svoj stari život.Čini se da , kada prođemo pored moje kuće koja, na svu sreću,nije u plamenu, ja odlučim da odem sa njim. Ne poslušam ni mozak, ni Erin, poslušam neke čudne leptiriće, nego novo Ja u meni, neki osjećaj stisnute membrane u želucu.Poslušam sebe.

„Trebala sam makar uzeti nešto od odjeće za presvući se." Napomenem ga kada već skrenemo na raskrsnici.

„Imam i ja udobne odjeće , uostalom, volim kada si u mojoj odjeći."Koji klišej, muka mi je.

„Samo se nadam da ću biti jedina osoba ženskog spola koja je imala tu odjeću na sebi." Jedan nula za Darphy.

„Ne kupujem stalno odjeću,a protekla tri mjeseca nisam imao seksualne odnose zbog tebe tako da bi bilo najbolje da ne lupaš gluposti." Svaki put kada ponovi koliko je izdržao, ja ostanem zatečena. Iznova i iznova, nastojim mu vjerovati,ali ..on?Njegove muške potrebe?Zar stvarno?Čovječe.

„Kako si izdržao ?!"to me čak,u jednu ruku,i dirne.

„Motivaciju mi daje mogući seks sa tobom."na licu mu se pojavljuje kez od uha do uha.Nisam ga trebala ovo pitati.

„Ko kaže da će ga biti?"

„Znam da će ga biti.Nijedno od nas ne može izdržati napetost.Vidjela si šta se zamalo desilo maloprije u kući.."

„To je bio trenutak.."prekine me i nastavi moju rečenicu."Želiš reći trenutak slabosti?Nije, to je doista za sladunjave kukavice.Ono između nas tamo, ovo između nas.."uzme me za ruku tako čvrsto da je jedini osjećaj koji ulije u mene sigurnost.

„To je bio trenutak strasti, trenutak onoga što znamo,mislimo,osjećamo,a ne govorimo. Daj molim te ne pričaj gluposti o tome kako neće biti seksa sa tobom.Ali sa tobom ne želim samo seks,želim sve."uzdahnem , upravu je.Neću mu priznati,a neću mu se tako lahko ni predati.

„Kada se sjetim da sam sve to osjetila sa Liamom.."zakoči.Kočnice škripe toliko da paraju moje uši na koje na posljetku postavim ruke.Louisovo disanje se toliko ubrzalo da ne može doći sebi.Kojeg vraga on ne može doći sebi,a ja sam ta koja je ovdje šokirana.

„Jebeni Payne!" znala sam da će biti ljubomoran.Seksi je kada je ljubomoran,ali ovo prelazi svaki mjeru.

„Pa dobro, jesi li ti normalan?!" otresito povisim to na njega koi spuštene glave sjedi i otiskuje prste u kožu koja oblaže volan. „Nisam , kojeg vraga to spominješ?!Da je sa mnom isto kao sa njim?!Pa gdje je on sada?!"

„Nisi mi dao da završim rečenicu. Ti..ne može se razgovarati sa tobom."

„A šta bi rekla da si nastavila?!"

„Da sam osjetila strast,ali ne i nešto dublje. Da nisam ostala sa njim iako je on htio da ostane sa mnom. I da , na kraju krajeva, nije on bio taj kojemu sam otvarala dušu."ne znam ni zašto sam ovako blaga,zašto mu sve ovo govorim,a ne bih trebala. I ne znam kojeg ću vraga raditi sa njim u stanu i je li ispravno poslušati te glupe leptiriće.Jer,kada se može otresati na mene zbog glupe ljubomore,može i biti sam.

„Ja..žao mi je!"uzdahne i krene spustiti dlan preko mog.Izmaknem ruku i naslonim se na prozor.

„I trebalo bi biti."

                                                                     ***

Ostatak vožnje proveli smo u neugodnoj tišini.Prkosila sam mu.Nijedan mogući pokušaj da progovori sa mnom nije mu uspio.Ja sam šutjela,on je duboko uzdisao.Kada se parkirao ispred svoje zgrade, brzo sam izjurila iz auta i požalila jer sam zaboravila da on mora otključati vrata haostora pa onda i njegovog stana.Divno, NJEGOVOG stana.Ne znam ni šta radim ovdje.Možda bih se samo trebala okrenuti i otići.Probam.Tada zateknem Louisa kako me drži za lakat ,a drugom rukom otključava teška željezna vrata.Odjednom mi vid postane maglovito ispresijecan crnim točkicama i jedino što vidim jeste scena iz bordela, kako ulazim u ljigave prostorije i pečatim sebi sudbinu na dva dana dok me moji prijatelji,izuzev kretena od Yoela kojeg zbilja dugo niam vidjela, ne spase.