Marked /Obilježena/

Chapter 46

Louis P.O.V's

-Nadam se da si raspoložena za društvo.Poruka je poslana.

Čini se da je telefon uz Darph koja mi odmah odgovori.Dobili ste novu poruku.

-A ja se nadam da pod tim ne misliš  na to da si ispred moje kuće.
-Baš to mislim.Poruka je poslana.
Spremim telefon u džep  pantalona koje imam na sebi još od sinoć i pogledam prema prozoru jer znam da ću na njemu ugledati ljutitu plavušu i upravo to se i desi.Izađem iz auta i mahnem joj.Dobijem odgovor tako što hirovito vrati zavjesu na mjesto i nestane.Sada sam spreman na onaj njen histerični i svadljivi dio,toliko ju poznajem.Koliko god ona mene napadala,nije ona ta koja sjedi u autu od pet ujutro ispd njene kuć.Ispratio sam svakog njenog susjeda na posao i morao sam objasniti stvari znatiželjnim tračarama od prekoputa.Nisam ja kriv što sam se parkirao na njihov trotoar.Snijeg sa prilaza nisu fino očistili i nisam ni primijetio gdje je linija.

"Louis,šta radiš ovdje?!"nacrta se ispred vrata kojima upravo prilazim.Na nogama ima smiješne pokućnice u obliku bubamare.

"Slatke su ti papuče."pogleda u svoja stopala i uzdahne.
"Hej,ne diraj moju bubamaru!"čini se da je stvarno uvrijeđena tako da samo dignem ruke u vis u znak predaje jer mi ništa drugo  ne preostaje.

"I nisi mi odgovorio na pitanje,šta radiš ovdje ko'g vraga?!!"

Prekrsti ruke i njeni zubi počnu cvokotati zbog hladnoće.Čeka moj odgovor,a jedino što ja učinim jeste da protrljam svoje ruke jednu od drugu jer je i meni hladno.Darph na sebi ima i smiješnu duksericu.
"Nisam znao da voliš teletabise."
"Tomlinsone,prestani mi kidati živce izbjegavajući odgovor.."upravu je,ali ne znam šta da kažem.Ovo je bila glupa pogreška.Harry,jebemu,koliko me samo zajebao.Koja sam ja kukavica,to je neopisivo.Nemam snage da pokleknem i priznam joj da sam ovdje zbog svog rođendana.Ne želim joj reći da je jedina osoba sa kojom ga želim provesti jer to znači da ću pokleknuti.Znam da davno jesam,ali bojim se da ona to ne zna i da bi se samo nasmijala.

"Ja .."ne znam šta da kažem pa joj samo šapnem da je hladno i povučem nas oboje unutra u njenu kuću.Zalupim ulaznim vratima naslonivši nas na ista.Osim što me obuzme vrućina od topline unutra,shvatim da me najviše ugrijala Darphyina blizina.Najbolji je osjećaj biti ovako prislonjen uz tijelo ove male plavušice.Zarobio sam ju svojom figurom i drago mi je što nema gdje jer i ne treba biti ni na jednom drugom mjestu osim u mome naručju.Sva magija i toplina iz njenih plavih očiju odjednom nestanu.

"Ili mi reci šta radiš ovdje ili letiš van!"zaprijeti mi izmigoljivši se do ograde pored stepenica.
"Pa ..danas je ovaj dan prije Božića.."počešem se za potiljak svoje glave i usput skinem kapu sa nje.Nervozno pogledam prema Darphy i malo ja mi udari šamar jer se ponašam ovako.Darphy me natjera da usmjerim svoj pogld na nju. 

 "I?"pogled zadrži na mojoj kapi i ja se obradujem jer imam neki čudan osjećaj da joj se sviđa.Ili joj se sviđa kako meni stoji,mora da je to upitanju.Dobijem neku dozu samopouzdanja ,po prvi put danas ili cak otkad je poznajem.

"I me.."zazvoni mi telefon.Tačnije,to je zvuk poruke.Izvadim ga i požalim što sam to učinio.Prvo,dobio sam glupu rođendansku čestitku od Harrya koji kao da me odjednom jebeno proganja,a drugo,po Darphyinom uvrnutom izrazu lica,siguran sam da je i ona pročitala poruku.

"Tebi je danas rođendan?"i kao što rekoh..Iznenađeno me upita i u njenom glasu osjećam da me sažaljeva.Dođavola,ne želim da to radi jedina osoba koju volim.Ne ona.

"Oh.."uhvati se rukama za glavu i ledjima nasloni na zid.

"Pretpostavljam da cu, sada kada znas,dobrovoljno napustiti tvoj dom."Stvarno sam mislio da je tako najbolje..da odem jednom zauvijek i prestanem se vise ponizavati.