Marked /Obilježena/

Chapter 60

/* Žao mi je što će se velika većina vas morati vratiti na prethodni nastavak kako bi se sjetili šta se zadnje dešavalo. Žao mi je jer nisam redovna.Žao mi je jer na momente gubim inspiraicju i to potraje više od mjesec dana. Oprostite mi i uživajte u čitanju. Ja volim ovu priču,likove, i najviše od svega, volim svoje čitatelje.Morate to znati. */

Louis P.O.V's

"Stvarno misliš da možeš to učiniti?!" bijesnio sam na Richarda kada sam ga zamolio da razgovaramo nasamo u njegovoj/mojoj kancelariji.

"Na šta tačno misliš?" on i njegov smrdljivi podmukli smijeh. Nabio sam stolicu nogom i snažno zario nokte u kožni naslonjač na istoj.

"Na FBI džip i glupost sa ucjenom koju izvodiš."

"Znaš i sam koliko sam utjecajan. " nasmijem se od muke.

"O kakvoj,prokletoj, utjecajnosti pričaš kada govorimo o ilegalnim poslovima , javnoj kući, svim tim trgovanjima ljudskim životima, robovanjima tijelima , drogi , svim onim napravama?! O kakvoj jebenoj utjecajnosti pričaš?!" pobijesnio sam ,doslovno sam pobijesnio.

"Nema potrebe za tolikim nerviranjem." Kako može biti ovoliko smiren i nasmijan,to mi nikada neće biti jasno.

"Vidi, meni za godinu dana ističe glupi ugovor i na taj dan kada sve ovo završi, rakinut ću bilo kakvu vezu sa tobom, sa mojom odbjeglom majkom, sa ovim ljigavi mjestom i nikada se više nećemo sresti. Neću dozvoliti da mi tvoji hirovi unište pristojnost života koji trenutno vodim. Neću da moj ugovor sa tobom bude vrijedan rizika od gubitka moje voljene plavušice.Razumiješ?" zakleo sam se sam sebi da neću spominjati Darph pred njim i da mu neću davati doznanja koliko mi znači, ali naprosto je nemoguće ne spomenuti meni trenutno najvrijedniju osobu na planeti.

"Hoćeš, hoćeš. Pobrinuti ćeš se ti za sve to i džip će nestati. Ugovor ovisi od mene,a tvoja droljasta plavušica je samo jedna prolazna faza koje se nećeš sjećati." jedino što sam čuo je uvreda. Jedino to.

"PAZI.ŠTA.PRIČAŠ!" Unio sam mu se u facu, ali ova mračna i zadimljena prostorija bila je dovoljno gadna sama po sebi da ne dozvolim svojim rukama da se prljaju o njegovo lice.

"Džip je glupost. Dovesti FBI ispred Green Day-a , u sred bijela dana , u Portlandu, je ludost. Zar nisi svjestan da ovim ništa ne postižeš? Da ..,koliko god tonem ja,još dublje toneš ti."

"Ne bih baš rekao."

"Kako to misliš?"

"Pa dragi Tomlinsone, potpisao si ugovor u kojem pristaješ na svaki ponuđeni i neponuđeni uslov.Potpisao si ugovor u kojem se sve rukovodi na tebi i mnogo više djevojaka koje su prošle kroz ovo mjesto poznaju tvoje ime i taj tvoj lik i sva tvoja nadrogirana i pijana stanja." Na tren mi se zamanta. Pred očima mi se izmjenjuju crno-bijele slike moje mračne prošlosti i ne daju riječi zaborav da im se približi.
" A na koliko je ugovora tvoj potpis? Od koga sam naučio sve te gadosti? Koliko djevojaka noćima nije spavalo zbog tvog životnjskog nagona?!" 

"Postoji razlika između nas dvojice u svemu ovome.." smireno je rekao državši ruke jednu preko druge.

"A koja to prokleta razlika osim što si veći seronja?"
"Nisam ja balavac koji je zaljubljen i kojemu sve visi o koncu."

"TI..."  bijesnim nenormalno.Mislim da se čak neću moći suzdržati, a da ne adavim ovog ljigavca golim rukama.

"Moja ljubav neće biti meta ucjene, razumiješ?"

"Ti mi to prijetiš?" upitao me hladnokrvno i počeo ponovo navigirati očima na prostoriju iznad njega koja je ličila na sobu bola gospodina Greja.Tek sada shvatam ozbiljnost i gnusnost ovog posla. Zar stvarno misli da ću to uraditi?