Marked /Obilježena/

Chapter 37

Kada otvorim vrata svoje sobe Louis pomalo zadivljeno sve izanalizira,a onda ,bez i da me pita,sjedne na krevet. Ja prekrižim ruke i naslonim se na ormar jer nemam pojma šta trenutno radim.  "Nije loše, očekivao sam da je sve tamno i prazno." prevrnem očima i iskrivim usne u blagi osmijeh sjetivši se da sam ja isto to očekivala od njegove sobe.

"Znaš,i ja sam to mislila prije nego si upalio svjetlo u svojoj sobi." začudi se."Stvarno?"

"Mhm, ali sve što te više upoznajem to nema smisla."

"Pričam li sa istom osobom?" zakašlje se i mislim da ću se vratiti na staro ako ovako nastavi."Čini se da ne." ustane sa kreveta i priđe mom radnom stolu.Pogleda par skica i vježbi iz konstrukcija ,a onda se okrene prema meni pokazujući mi jednu od njih."Ovo nije loše, ali moglo bi biti urednije" priđem  mu i skupim sve papire natrag u jednu fasciklu."Ne trebam savjetnika, dovoljna mi je ona žaba"

"Žaba?" glasno se nasmije jer zna da mislim na kreketušu od profesorice.
"Baš tako,žaba,a sad prestani preturati po mojim stvarima."

"Samo razgledam."
"Ma kako da ne" maknem laptop prije nego i po njemu počne kopati.A onda uradi još jedan pogrešan potez-priđe mojim policama sa knjigama.Te police imam još od osnovne škole,svaki dan su bivale sve teže i punije tako da sam na kraju dobila mnogo njih,visoko na zidu zbog malih rođaka koji su nedokazni.Sada , ovaj veliki idiot prstima prelazi po koricama mojih knjiga i usput pri svakom naslovu pogleda u moju reakciju.

"Nisam znao da voliš čitati."

"Mnogo toga ne znamo jedno o drugome,zar ne?" osjetim se krivom kada vidim nove naslove ,još uvijek nepročitane.Ne znam kako sam mogla zapostaviti ovaj važni dio mog života,ali u zadnja dva mjeseca ne znam šta se dešava sa mnom.Prije sam bila zaljubljena u likove iz knjiga, a sada mislim da se zaljubljujem u Louisa što bi bila apsulutna propast koja se neće desiti,ne smije se desiti.I možda bi pored knjiga on ustvari mogao biti moja prva ljubav. Mislim da on to želi i zbog toga mu ne smijem dopustiti.Također ne znam da li bih ja njemu bila prva ljubav ili nova igračka za bordel.

Ušutio je otkako sam ga spustila sa prethodnom rečenicom. Udaljio se i od mojih knjiga i sjeo na stazu na parketu naslonivši se na krevet. Glavu je naslonio tako da gleda u plafon sklopljenih očiju dok pretura po džepu svojih pantalona i dok ne izvuče cigarete. "Ne opet.." jadikujem kada se smjestim pored njega.

"Zašto ne?Probaj i ti"

"Rekla sam ti već milijun puta da ne želim"

"Ali šta fali.., da se malo zabavimo."
"Ne hvala" odmaknem cigaretu od sebe,uzmem kutiju i sve ih strpam u istu. Uzmem i upaljač iz njegovih ruku i sve zajedno završi negdje iza nas proletivši zrakom.Nikako da shvati koliko mrzim pušenje i dim i sve što ima veze s dimom.

"Ali Darph, te su mi najdraže"

"Boli me briga" uzvratim i namjestim se u istu poziciju kao i on.Ne shvatam kako je moguće da boravim u istoj prostoriji sa nekim tko me ovoliko živcira,kako je moguće da ga želim..

"Znaš, ne bih tebe nikada uvalio u bordel" odjednom progovori kao mrtav pijan čovjek i time me zbuni.Naglo se dignem i pogledam ga."Stvarno?"

"Ne, koliko god to grozno zvučalo, silovanje i sve to, ne ti..ne znam zašto,ali ne i ti."

"Kako ne znaš?Šta to vidiš u meni dovraga, pa pogledaj me..Nisam bila ovoliko drska prema nekome ne pamtim.., nisam nikome dozvoljavala da me dotakne ,a kamo li poljubi i baš kad postanem sigurna da me ne želiš zavesti i povrijediti,tebi to odlično uspije.. I opet pitam , zašto ja?Djevojka kose koja je neukrotiva kao slama , mala i lukava , i bježim od tebe svakom prilikom.."