Marked /Obilježena/

Chapter 6

-pustite pjesmu pri kraju , i pogledajte sliku.

"Nemaš mi ništa reći u vezi ovoga ..od maloprije?"

"Samo ga nekako..poznajem" ovaj čupavac pored mene govori gotovo sebi u njedra i to na neki neobičan i čudan način izvijajući svoje usne nervozno. "Nećeš mi ništa više reći Harry?"

"Nemam ti šta za reći, saznati ćeš kada dođe vrijeme" stvarno je čudan i ne treba mu još jedna stvar , a to je da me počne nervirati, tada sam najgora osoba na svijetu ako je to ikako moguće više nego sad.

"Samo mi reci,ovo što mi je vratio telefon nema nikakve veze s tobom,mislim znam da je jebena kukavica..ali.." ne dozvoljava mi da završim "Ne,nema,i ja sam se ..pomalo iznenadio" mislim da je ovo jedino iskreno što je progovorio kroz ovih par rečenica .Sliježem ramenima jer moja tvrdoglavost nije dosegla tu razinu da ga ovdje mučim dok ne progovori jer znam da neće ,ali saznati će Darphy ,nekako.

* * * 

Nakon što smo ušli u kuću,više na vidiku nisu bile moja mama i teta Anne nego samo prazan dnevni boravak sa lampom koja je izgleda bila jedino osvjetljenje. Čak je i televizor koji je radio dan-noć bio ugašen. "Idem ja spavati" nakratko mu mašem i nemam pojma zašto nekom objašnjavam gdje to idem jer sam to rijetko radila. On mi klima glavom i vadi telefon iz džepa tipkajući nešto.Iako me užasno zanima da li to ima veze sa onim kretenom , ne nadvirujem se nego se uspinjem uz stepenice . 

S obzirom da uopšte nije kasno , ja se prevrćem na krevetu i odlažem knjigu koju sam do sada čitala sa strane jer mi odjednom nije pasala.Bila sam čudna osoba,voljela sam knjige,ali nisam voljela učiti.Knjige su bile moja opsesija ,a učenje noćna mora. Srećom u roku sam odradila prvu godinu tako da se oko druge ne moram mučiti toliko , osim što moram redovno slušati predavanja koja uopšte nisu zanimljiva.

Kada napokon prekidam svoje misli o tome shvatam da mi je Louis vratio telefon i da ga nisam ni pogledala nikako. Ispružam ruku prema noćnom ormariću i užurbano pritišćem tipku za otključavanje. Ukucavam dobro poznatu šifru , ali i pin je bio jednostavan ,četiri nule i Tomlison je vjerovatno bio dovoljno pametan da ga otključa. I vidim da sam upravu jer se na samoj pozadini nalazi slika mene u grudnjaku..ma šta dovraga?Kako je uspio? On je takva kretenčina i kukavica..pokušavam se suzdržati kako telefon ne bi završio u padu sa zida u hiljadu komadića. 

Primjećujem i znak za bilješke i vidim da je to ustvari on pisao.

"Sviđa mi se kako ti stoji..izgledala bi još bolje bez njega, sa njima..u mojim rukama. P.S. pazi gdje se presvlačiš"očito da me špijunirao , danas,juče ili bilo koji drugi dan jer sam imala naviku da hodam u sobi odjevena samo u grudnjak što se gornjeg dijela tiče.I bio je upravu, ali da me slika? I zar ne bi bilo logičnije da stavi ovu sliku na pozadinu svog telefona nego mog?

'Pa ti si glupa plavuša i ima milion zgodnijih cura koja ukrašavaju tu pozadinu' glupi glasić se javlja i ja s ne obazirem jer mi nije stalo.

Kada otvaram glavni meni i ulazim u galeriju shvatajući da je ovdje bilo raznih slika, primjećujem da je napravio jedan album.Prstom dodirujem i stvaraju mi se njegove slike pred očima,jedna po jedna,jedna uz drugu..Na jednoj je obučen, na jednoj nema nipšta što se gornjeg diela tiče. I jedina pozitivna riječ o njemu bi bila' zgodan je' , istog trenutka brišem sve i jednu sliku i duboko uzdahujem.

Stiže mi i poruka.

"Lijepo spavaj , nadam se da ćeš me sanjati manje obučenog nego na onim fotografijama".Kako je on samo glup , sada me i proganja?Ima moj broj? Peder.Odlučujem zanemariti sve ove činjenice i shvatiti da mi se taj kreten razbrušene kose,male brade , zgodnog tijela na kojem stalno radi nekako uvukao u život.Ali ja,ne želim da je tako. Odjednom odmahujem glavom samoj sebi u znak potvrde i pritisćem zelenu slušalicu kako bi pozvala Noru koja se nekim čudom,prvi put javila na telefon na vrijeme.