Marked /Obilježena/

Chapter 40

Louis P.O.V's

Još jednom mu opsujem prije nego snažno zalupim vratima ovog idiotskog bara. U zadnje vrijeme svađe sa Richardom su tako česte da pomislim da je moje vrijeme nadoknađivanja štete koju je napravila ta..žena ,uzaludno.Prije sam mogao uraditi sve što kaže jer je najmanji problem bio naći klijenta, neku žensku ,ili oduzeti nevinost nekoj desetoj. Sada, kada postoji jedna plavušica u mom životu posve je teško pojmiti da ću se morati baviti ovime još jednu godinu.Još jedan Decembar poput ovog i gotovo je,samo se nadam da godina neće biti poput ove jer stvari nisu iste,ljudi se mijenjaju,osjećanja se mijenjaju i Darphy se znatno promijenila otkad sam je prvi put sreo.Tačnije,otkad sam ju prvi put primijetio.

Nisam obraćao pažnju na tu curu dok sam bio redovniji na predavanjima.To drsko malo biće nikada nije imalo značaja kod mene sve dok mi na isti taj drski način nije odgovorila u restoranu čije sam ime zbog nje zapamtio, porodično vlasnistvo Richardson. Tada je mami pravila scenu u javnosti i nešto jedva čekam da meni napravi jednu takvu kako bih je uzeo u naručje, pribio uza zid i jebeno ušutio spajajući naše usne.

Iznerviran,uputim se prema parkingu tražeći glupi sivi Ford kojeg mi je ovaj imbecil unajmio.Ne znam zašto,ali bilo je sigurnije da vozim ovaj ,a ne svoj auto. Obavio sam ono što mi je naređeno i dovezao tu djevojku sa aerodroma ovdje.Žalosno je to što mi je cijelim putem pričala koliko je uzbuđena što je potpisala ugovor i što će konačno postati manekenka,a ja sam sve vrijeme šutio jer nije ni blizu takvoj karijeri. Jebeni Richard većinu njih prevario je na takav način jer čim je ušla ovdje morao sam gledati kako je odvlače na gornji sprat i kako me posljednji put gleda,ali bez onog sjaja u očima kao kada je sletjela sa Floride.

Tada je nastupila svađa sa gospodinom glavnim,sa njegovim partnerima,sa vražijim obezbjeđenjem i time da mi prijeti prijavom,a ne zna da time prijeti i sebi.Jedino što je u meni najviše izmamilo bijes je dio kada je spomenuo da zna gdje je,gdje je ta..žena,gdje je moja mama.Zbog toga, sada po ko zna koji jebeni put zovem Darphy,da me smiri,ali ne javlja se i nemam pojma zašto.

Odlučim joj poslati poruku.

#Jebote Darph, javi se ,hitno je.

                                                                   ***

Prošlo je već sat vremena i ona mi ne odgovora.Prethodnih pola sata proveo sam ispred njene kuće, sjedeći u autu jer sam sa pločnika imao idealan pogled na njen prozor .Unutra nije bilo nijednog traga svjetlosti otkako sam stigao. Mislim da ona uopšte nije kući,ali neću da nagađam zato je bolje da sjedim i čekam.

Jedno auto je ispred kuće i to je ono u kojem sam je sinoć dovezao,a već drugo jeu garaži što znači da su joj oba roditelja tu.Nikada nisam sreo njenog oca,i baš kao na mamu,zanima me da li liče. Hmm,čime li se on bavi?Shvatam da ne znam baš ništa o toj djevojci,ali kada je pogledam u one pacifičko plave oči kao da znam sve.Bojim se da nije dobra ideja da je sačekam u njenoj sobi ,a neko malo ja u meni se boji jer iako imam žarku želju,ostajem u autu.

Telefon mi je u ruci svakih pet sekundi, potrošio sam čak trideset posto baterije otključavajući ga i zaključavajući ne bi li vidio propušten poziv ili poruku,ali ništa,ni traga toj djevojci.Poželim nazvati onog Harrya, Erin,pa čak i seronju Liama no svaki put kada pomislim da bi oni trenutno mogli biti zajedno i raditi..ko zna šta već,uhvati me jeza koja uzdrma moj organizam.

Sat na telefonu je pokazao da je prošlo još pola sata, osam je uvečer.

Digitalni sat u autu pokazuje dodatnih sat vremena, devet je uvečer.

Sat na telefonu očitava još pola sata i mislim da je vrijeme da krenem. Pognute glave jedva smognem snage i upalim auto,namjestim mjenjač i krećem se niz ulicu.Ne znam ni sam koliko se već vozim,ali izgleda mi kao da nije prošla ni minuta.Sve je pusto, sve te ulice prepune ljudi,puste su. Vajda zato što niko od njih nema zvonki osmijeh, mali nosić,to srcoliko lice ili rasčupanu kosu.