Marked /Obilježena/

Chapter 52

Darphy P.O.V's

Kada me probudilo ogromno prostiranje svjetlosti kroz bijelu zavjesu na mome prozoru,trebalo mi je par sekundi da shvatim da sam u svojoj sobi,a tek onda i da se  prisjetim jučerašnjeg dana koji i nije bio toliko loš.Skupila sam hrabrosti, dopustila sam sebi da se zbližim sa Louisom i nisam više sigurna je li to bila dobra ideja jer on upravo izlazi iz moje kupaone sa peškirom oko bokova i drugim peškirom kojim je kupio vlagu iz svoje raštrkane kose.Izgledao je svježe,jutarnje,izgledao je ljetno iako je napolju uveliko padao snijeg. I nije jutros ležao  preko mene kao što sam očekivala. Ne znam ni šta bi trebalo značiti,ali on je upravo koristio moju kupaonu.

"Dobro jutro Wardsice." hvala Bogu nije mi dao nijedan strašni nadimak tipa 'draga,srećo,ljepotice' niti bilo šta slično jer ne znam koliko bih to uspjela preživjeti(u negativnom smislu).

"Dobro jutro i tebi ,kradljivče peškira."

"Mislim da  bi ti  trebalo biti draže to što sam se istuširao u tvojoj kupaoni,koristio tvoj šampon i tvoje ručnike nego da sam smrdio. Usput, moju odjeću od jučer ću obući,svakako se kasnije planiram presvući,a ti ideš sa mnom.." toliko priča,a nisam ni progledala kako treba.

"Jesi li ti lud ili ne vidiš da nisam ni otvorila oči kako treba,a ti mi tu nabrajaš neke ..šta ja znam,i još mi govoriš da ću negdje ići sa tobom?Evo sve letim."pokrijem se jorganom da još malo dišem jer me on već počeo daviti. Zašto mi ovo smeta manje nego inače?!

"Želiš da ti pomognem da ustaneš?"baci peškir kojim je sušio kosu na stolicu,a onda mi priđe i jedino što moje oči mogu pratiti jeste njegovo tijelo bez ijedne mane, kako mi se primiče.Savršeno je isklesano kao da je skulptura za neku izložbu. Ne volim tetovaže,ali mi u ovom slučaju njegove  ne smetaju.Ipak , dok imam ovakve misli, Louis mi se sve više približava,a ja mu sve više odmahujem glavom u znaku da to ne radi,a to je upravo suprotno od ovih misli.

"Da se nisi usudio.."i sada stoji ispred mene i ja ,ovako sitna, gledam ga odozdo prema nagore,a kada nam se pogledi susretnu,poželim da sam ostala ispod jorgana.

"Samo jedan pokret i moje tijelo će biti orktiveno,a tebe nije teško skinuti.."

"Cijelu noć si bio miran,a sada su ti naumpale gluposti, makni se od mene.."odgurujem ga iako imam malu dozu prljavih misli u sebi i iako mi vrućina obuzima tijelo kao da vani nije minus.I nismo ni čestitali jedno drugome Božić.Mislim da samo meni takvo što može naumpasti u trenutku kada on sjeda preko mene. Nije mi jasno kako je uspio zakoračiti ,a da mu peškir ne spadne.

"Šta radiš?"otkriva jorgan sa mene.

"Ono što sam davno trebao,želio,zamišljao.."skine lastikicu sa moje,ionako začupane kose, a onda me onako, tek probuđenu ,neopranih zuba,poljubi. Spušta se usnama na moj vrat,a moja figura se lagano izdiže kako bi mi skinuo pidžamu.Ne bunim se.Strah me.Organizam mi počinje gorjeti.Srce mi ubrzano lupa,ali niti u jednom trenutku nemam osjećaj kao da se trebam pobuniti, nema odbijanja kao do prije minute. Samo strasno iščekivanje.I onda moja potkošulja završava na podu,a Louisove usne se sve niže spuštaju dok moji uzdasi postaju sve glasniji,a disanje ubrzanije.Mislim da ni on nije svjestan kako utječe na mene. 

Prije nego mi uspije skinuti grudnjak,uspijem preći u vodstvo tako što sam ja sada na njemu.Ni sama ne znam koliko drhtim zbog njegovog golog organa ispod mojih gaćica. Nagnem se naprijed kada njegove ruke obaviju moja leđa i prave kružne pokrete dok se ljubimo.Gutam svaki njegov izdisaj,svaki njegov uzdisaj.Kada Louis prstima dotakne moju stražnjicu, sjetim se da sam ja Darphy Ward i da smo otišli predaleko.Onda mi sine kako ću ga smiriti.
"Sretan Božić Tomlinsone."ustanem sa njega i pokupim odjeću sa poda kako bih se i ja istuširala.