Marked /Obilježena/

Chapter 26

Louis's P.O.V

Mala plavuša me opet prešla.Ne mogu vjerovati da sam ovoliko glup. Bilo je pitanje vremena kada će pobjeći,a ja se nisam obazirao. Piće po mom izboru? Mogao sam shvatiti da je to rekla da se zadržim i dam joj priliku da pobjegne,što je i učinila.Sivo auto mi je za dlaku izmaklo i više ga nisam vidio iz svoje tačke gledišta.Sranje.Psujem iznova i iznova dok šutam kantu smeđa koja mi se našla pod nogama. Idioti od obezbjeđenja tek se sjete prići i vidjeti šta se dogodilo.

"Majmuni jedni, znate li šta je vaš posao?!"  njihove isprike mi ne trebaju i pljujem na cestu stavljajući šaku ispred njih u znak da ušute. Ulazim unutra i razmišljam šta da učinim,ili da čekam da prenoći ili da jednostavno slažem? Dovraga, morao sam se uvući u ovu glupost. Ovo i ne bi bio prevelik problem da ja znam šta je ono pravo kao što sam uvijek znao, ali odjednom,stvari su drugačije i ne znam šta da mislim i po prvi put nakon dugo vremena ne znam da li da se vodim onim što osjećam.Srećom,danas u lokalu nema nikog značajnog osim fufica na gornjem spratu,mene i ,pa.. Darphy je trebala biti ovdje i trebao sam to učiniti zahvaljujući svojoj dobroti,ali nisam.Pobjegla je i nema šanse da bude u bijegu.Neću moći izdržati posljedice , ne mogu ponovo vidjeti tu ženu.

"Gospodine.." 

"Šta je sad ko'g vraga?" vičem na lika u tamnom odijelu,jedan od tjelohranitelja.

"Limuzina gospodina Richarda upravo stiže na parking, želite li da ga zadržimo?"

"Vi,mamlazi jedni, jedino što možete da učinite jeste da šutite .Nema jebene šanse da mu kažete da je Darphy pobjegla, uredu?" on klima glavom i ušutio se,a onda ponovo počinje da priča gluposti.

"Gospodine, vi,znate njeno ime..,ovaj,koliko znam..?"

"Ne znaš  ništa kao i ja , samo idi , i zaboravi, uredu?" klima glavom i okreće se. Zaustavlja se otvarajući vrata ovom ljigavcu koji mi upravo dolazi na oči.

"Hej mali." rukujemo se i trudim se suzdržati.K'vragu , sada bih trebao biti sam kako bih smislio odgovarajući plan,ali ne , on se moram pojaviti.Prokletstvo.

"Imaš mi nešto važno za reći pa stižeš ovako rano?" 

"Nemam, imam te nešto važno za pitati, nisam mogao samo obaviti telefonski razgovor." prevrćem očima jer unaprijed znam ono što će me upitati.

"Jesi li spavao s njom?Nova je ovdje i trebaju nam takve. Tomlinsone, barem ti to nije problem. Trebamo novu robu,a ta djevojka ima sve što nam je potrebno."

"Stvarno si odvratan. Šta ako,..šta ako nisam obavio ništa od onoga što si tražio?" prolazim rukom kroz kosu i upitam ga dok mi se povraća od njegovih riječi.Ne mogu reći da ja nisam bio ovakav, ali kako vrijeme prolazi ili otkako je ..ne,to nije moguće.Kako vrijeme prolazi, postajem sve normalniji i svjesniji onoga što činim i znam da moram prestati.

"Onda ispadaš iz kluba, a sam znaš šta slijedi iza toga. " uzima debelu cigaretu,ne znam ni koji je duhan upitanju , i pali je upaljačem metallnog okvira na čijem se poklopcu nalazi glava kobre.

"Šta ako sam spreman rizikovati?"

"Onda ću znati na koga si. Znaš i sam ko je još rizikovao i zbog toga si ti ovdje i radiš za mene. " ne mogu opisati koliku želju imam da ga trenutno pljunem posred face.

"Goni se ." čujem njegov podmukli smijeh kada odlazim vani. Boli me briga što ga ovo nervira i što to prikriva tim glupim smijehom. Moram se maknuti od njega.Preturam po džepovima pantalona i uzimam ključeve svog automobila.Zaobilazim zgradu trotoarom i već na početku parkinga otključavam auto dok koračam prema njemu. Silom otvaram vrata i ulazim unutra polažući ruke na lice. Trebao bihnazvati Harrya ,ali trenutno nemam volje da se bavim njegovom cmizdravom djevojkom zbog koje me napustio. Pokrećem se sa parkinga usput paleći sebi cigaretu u ustima.Jedina stvar koja me trenutno može smiriti.  Lagano ispuštam dim dok čekam da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Zima samo što nije počela,a ja sam izletio vani u ovoj običnoj dukserici,sranje.