Marked /Obilježena/

Chapter 17

Poželjela sam ga udariti,ali samo sam se smireno okrenula kako bih otvorila vrata njegovog auta. K'vragu , zaboravila sam da je zaključao. Nema mi izlaza ,a da ga udarim? Umjesto toga, okrećem se i gledam ravno ispred sebe zahvaljujući Bogu što su stakla auta tamna dovoljno da niko s vana ne vidi da sam unutra. Durim se poput malog djeteta i vjerovatno da upravo tako i izgledam , ali nema svrhe da razgovaram dalje s njim.

"Darphy?" osjećam njegov pogled na sebi i izvrćem usne koliko mogu ,ova radnja mi je uobičajna .Pružio je ruku kako bi dotakao moju,ali refleksivno je izmičem . "Samo otključaj dovraga , ostavi me na miru i završimo sa ovime!" konačno ga gledam duboko u oči i obraćam mu se hladnim tonom.Njegova oštrina je i mene ošamarila.

"Stvarno to želiš?" ne skida pogled s mene otkad sam izgovorila prethodnu rečenicu i onda mi postavlja ovo pitanje , idalje gleda u mene i kao da mi može pročitati sa lica nesigurnost.

"Nije bitno šta želim,stvar je principa" pametan odgovor , baci si pet! Mislim u sebi ,ali istovremeno gutam knedlu jer ne želim to . Ne smijem to ni samoj sebi priznati , ne smijem i neću . Ne treba me interesovati dečko koji..ne znam ni sama šta već.On mi se momentalno primiče , između nas postoji jedino nevidljiva barijera , tačnije zrak koji postaje sve topliji od naših disanja.

Iznenada , neko nas prekida i zahvalna sam na tome sve dok šokirano en poskočim iz sjedišta jer nam teta Anne kuca na prozor sa ne baš najljepšim izrazom lica. Louis psuje i udara rukom od volan dok se ja pokušavam pribrati prevrćući očima. Ovo je bilo veoma blizu i ne smije se ponoviti. .Zašto jednostavno za ovu silu akcije ja ne učinim reakciju?Da sam voljela fiziku u srednjoj školi,sad bih znala sve o Njutnovim zakonima,a ne bi ih banalno poredila sa maloprijašnjom atmosferom.

Krenem otvoriti vrata ,ali sjetim se da ih Gospodin Louis još uvijek nije otključao. "Vrata." pokazujem prstima,i on slaže neku grimasu koja govori da je vjerovatno zaboravio. Kreten, nije zaboravio da postojim.

"Dobro večer." ozbiljno govorim Anne ,a ona sa prekriženim rukama stoji ispred automobila. Louis se čak nije udostojio ni da izađe , a i ja sam izgleda previše očekivala.

"Darphy draga,šta radiš s njim?" krene me uzeti za ruku,ali izmičem se. Kakvo je ovo pitanje ustvari bilo? Hladni novembarski znak prži naše još hladnije poglede , njen je hladan više na pogled prema Louisu kojeg tek sada primjetim naslonjenoga na svoje auto. Svjetlo u mojoj sobi gori i znam da ono dvoje ne rade ništa ..neprimjereno na MOM krevetu , ali isto tako shvatam da nisu niti jednom primjetili da nas nema.

"Samo smo razgovarali." poželim joj reći kako nije njena stvar i da ne treba gurati nos tamo gdje mu nije mjesto,ali pogoršala bih situaciju. Uostalom,njen sin se cijeli jebeni dan vuklja po kući zajedno sa svojom polugolom djevojkom sveticom, još se žalila na svoju nevinost , e pa vraga je nevina!

"Ovo mi ne izgledalo kao razgovor"  grizem se za unutrašnjost mesa ispod usne prije nego progovorim.

"Mislim da ne trebaš brinuti.." lagano govorim i krenem proći pored nje,ali spriječava me. "Tvoji uskoro stižu,a mislim da bi on trebao otići.." pokazuje glavom na njega i tek sad shvatam da ima nešto između njih dvoje, i Harrya zajedno sa njim , nešto iz prošlosti što ometa sadašnjost u koju sam ja nekako uvučena.

"Boli me briga za to što stižu , vjeruj mi da ni oni ne brinu o meni, mojim željama,snovima ili potrebama , nikada nisu.Studiram vražiju arhitekturu prema kojoj ne gajim nikakve osjećaje kao što moj otac misli, srećom ne družim se sa elitom kako moja mama želi,njoj se nekako uspijem suprotstaviti." ona zapanjeno gleda u mene i obje ns prekida hrapavi , prožet kašljanjem glas ovog čupavog bradatog idiota.

"Ovaj..ja sam još uvijek tu i Gospođo mislim da treba da se priberete , nas ovdje ometate dok vam sin gore tuca onu glupaču.." koji izbor riječi Louise , ali ne žalim se , samo neka je otjera jer k'vragu želim ovo što prije riješiti s njim kako bi i ja njega otjerala.

"Erin nije glupača!" od svega što je Louis rekao , ona jedino govori da Erin nije glupača , ma krasno.Velika je zaljubljhena glupača i ja se uveliko slažem sa velikim glupanom pored mene , šta se dovraga događa?

"A to što mu je dala nema nikakve veze?"

"Oni su zajedno,to nije tvoja stvar,on je uspio,ne kvari mu to.." Anne gotovo da reži na njega i u čemu je to Harry uspio?Louis me nervira i nemam nikakve optimistične strane u tome da postanemo prijatelji ili da prihvatim glupu ponudu , ali toliko se komplikacija krije u njegovom životu da nije ni čudo što je takav. I o roditeljima ne priča , sumnjam da su mu oni učinili išta nažao .Možda je osuđen na arhitekturu kao ja , a možda i nije.

Njegov fizički izgled-smeđa kosica kod koje kao da je svaki pramen posebno izrastao , a njegove plave oči svijetlile su poput kristala ćak i u mraku . Voljela sam dobro građene muškarce i svakog stvarnog bih odmjerila sa onim iz knjige , iz moje mašte. Tamna odjeća je ustvari zračila seksipilom , ali sve to i parfem sa nekim egzotičnim uljem su mogli pomutiti misli onoj djevojci koja nije gledala duboko kroz te plave oči, a ja i bez te dubine , znam dovoljno da ga se klonim,ali ne mogu. Neka glupa sila mi ne dozvoljava. Možda mi je za ovo trebala fizika , zašto nisam slušala te časove?

"Šta vi jebeno želite od mene , da budem zaljubljen kao zadnji papak , to želite ?!" gotovo da više na nju i ja ga spriječavam da nasrne na ovu krhku, za svoje godine prelijepu ženu.

"Kada bi se to desilo, Johannah bi bila ponosna , , ona je.. .."Anne je teško disala sa skupljenim suzama u očima. Ko je dovraga Jogannah l?Bivša djevojke?

"Ne spominji mi ta imena." Louis sada reži na nju i prstima sam stegnula kragnu njegove jakne do maksimuma,ali moja snaga nije mogla nadmašiti njegovu. Odgurnuo me i tek nakon što sam dobro udarila od glupi retrovizor ,vratio se u stvarnost.

"Koji je vrag sada s tobom, jebote ,jesi li dobro?" obraća mi se i zamjećujem da nas Anne u tišini posmatra. Imam osjećaj da mi je zbijen jedan dio ruke,ali to je vjerovatno samo to ,osjećaj -privremeni.

"Nije da me ne boli ,debilu !!"udaram ga o rame i on prolazi rukom kroz kosu.

"Dušo, ta fizička bol nije ništa u usporedbi sa duševnom boli i psihičkom stanju" nakon toga ne vidim više crnokosu ženu i ostali smo samo nas dvoje. Ja , odjevena u smiješnu pidžamu duboko zamišljena u vezi njenih prethodnih riječi i Louis koji neprestano nabija nogom gumu svoga automobila.Trudim se da ga odmaknem,ali ne ide mi baš najbolje, čvrsto sam ga primila za prednji dio njegovih ramena i uveliko sam osjećala napetost.

---

17.dio