Marked /Obilježena/

Chapter 32

Iskreno, bojala sam se riječi koje će izaći iz njegovih usta. Bilo je lakše samo sjediti u tišini dok se mjehurići ovog gaziranog pića tope u mojim ustima. Previše sam se raskomotila, nekako sam to dala sebi za pravo i vidjela sam Louisov pogled ,ali nije ništa rekao i bolje mu je.

"Igrao sam za momčad u srednjoj školi.." uzdahnuo je i pogledao me. Bila sam spremna da slušam. Nije to bilo zbog mene koliko zbog znatiželje i tog unutrašnjeg osjećaja da želim slušati. Da sam htjela, mogla sam ga izbjeći na početku,ali nisam i to je ono što me zbunjuje .

Odlučim šutjeti i pustiti ga da nastavi .

"Nisam bio kapiten i nisam bio kao popularni momci u školi jer to nisam radio zbog popularnosti..Jedno vrijeme su me zvali pederom i to je znalo prokleto boljeti,ali izdržao sam jer ipak,volio sam igrati fudbal. Trenirao sam još od šeste godine.."

"Zašto si prestao?"

"Dječački san  je prekinuo on.." razmislila sam i po prvi put, kao da nisam bila plavuša , shvatila sam na koga je mislio.

"Onaj starac iz lokala?" klimnuo je glavom progutavši veliku knedlu.Protrljao je bradu rukom i pogledao vani,kroz prozor. Zamislio se i ne znam zašto sam postala osjećajna shvativši da je to Richard,tip čiju sam košulju nosila i momentalno sam dobila nagon za povraćanjem,ne šalim se.

"Ali kakve to ima veze sa prostitucijom?" upitala sam tiho.

"Moja mama.." nije valjda?

"Tvoja mama je bila.." zakašljala sam se od nove mučnine koju je ta pomisao izazvala mome želucu.

"Tehnički rečeno, ali ne razumijem zašto.." započeo je sa nervoznim pucketanjem njegovih prstiju.

"Jeste li imali novaca?" to mi je prvo palo na pamet.

"Imali smo dovoljno. Tata je solidno zarađivao , imao je privatnu odvjetničku kancelariju.Ona je bila kuharica u nekom restoranu,ili smo barem tako mislili.." koliko god moja mama,Suzan ,bila naporna,vidim da nije svo zlo ovoga svijeta kako sam mislila.I ne razumijem žene koje to rade iz zadovoljstva,stid me..

"Još uvijek mi nije jasno kako si ti povezan sa time,Harry isto tako,htjela sam i njega pitati.." trznuo se i pogledao me."Nemoj,jebeno nemoj njega ništa pitati.." uredu,ovo me pomalo prestrašilo.

"Ali ,zašto?"

"Ja tebe pitam zašto Darph, zašto toliko pitanja? Dovraga,ovakav sam sad i kako ne razumiješ da ti ne mogu sve reći odjednom?Jednostavno ne mogu."

Shvatila sam da mi je i ovo prebrzo rekao,ali ne shvatam zašto sam ja sada kriva?Zbog čega ovoliko viče na mene?I koju je ulogu u svemu tome imala Erin?Žao mi je Louise,ali to ću da saznam.

"Uredu,razumijem,valjda.."zagledam se u pod i čujem kako rukama stišće limenku i uvidim da nije dobro, psihički..

"Je li možeš samo otići?" nije me ni pogledao kada je to izgovorio i shvatila sam da ga je bilo sramota zbog njenove majke,kao i svakog normalnog.No,nisam otišla.Umjesto toga,ustala sam i čučnula ispred njega.

Znam da je malo Ja isplivalo i ne znam ni kako,ali moje ruke su se čvrsto obavile oko njega i on ih je prihvatio.Spustio je glavu na moje rame iako sam ja prevrtala očima tamo iza. To je bilo nepristojno,ali ovo je previše emotivno iako ga sada nisam mogla odgurnuti od sebe.I to bi bilo nepristojno.

Ovaj put nas ništa nije prekinulo,postojali smo samo on,ja i tišina. Kada mi je stvarno dojadilo, zakašljala sam se i on me pustio.Ustala sam i nisam planirala ostati,ali nisam željela ići.Bila sam negdje između svoje dvije ličnosti,one Ja u javnosti,one pred Louisom kakva nisam željela biti- one stvarne koja je bila osjećajna i bezosjećajna u isto vrijeme.