Marked /Obilježena/

Chapter 47

Nakon što rezervni ključ ostavim u šupljinu jedne od keramičkih figura pored smrznutog cvjetnjaka ispred kuće,okrenem se prema cesti.Iz daljine se približava Louisov auto tako da jedino što učinim prije nego se zaustavi jeste da namjestim jaknu i uvjerim samu sebe da su ove tople čizme klizavog džona bile dobar odabir iako je očito da nisu.
Uđem u poznati,zagrijani automobil i odmah upalim radio kako bih imala vremena za razmišljati o današnjem danu bez da me Louis svako malo ometa.

"I gdje idemo?"upitao me i kao da su stvari obrnute..Ne znam kojeg vraga činim i šta se u meni odjednom probudilo,ali imam osjećaj da Louis odavno ne slavi rođendan i želim promijeniti tu ružnu tradiciju.

"Prvo ćemo do Šoping centra u gradu,onda do mosta,poslije toga na jedno mjesto.."kažem sve što sam imala na umu i on na to nesigurno klimne glavom.

"Wardsice,jesi li svjesna koliko mi naređuješ danas?Moga bih te kazniti zbog toga.."provokativno se nasmije.
"Začepi!"pojačam muziku jos više i trudim se ostati fokusirana na planiranje.To i biva tako sve dok mi pažnju ne odvuče Louisova kapa koju primijetim dok čekamo na semaforu prije zadnje raskrsnice,sada je bordo boje i ova još mu ljepše stoji.Odlučim je povući nazad i tako ga malo počupati,ali on se izmakne.

"Hej..moja kapa!"
"Sviđa mi se..trebaš ih češće nositi."ugrizem se za usnicu i skrenem pogled.
"Dame i Gospodo,je li mi to Darphy Ward upravo udijelila kompliment?"
"Sanjaš,zapravo sam te lagala i kapa je ružna.."nije ružna,sviđa mi se.
"Imas sreće što sam ti gotovo dozvolio da ju pomakneš onako grubo.."
"Nije zar da ne daš svakom da ti dira kapu?"
"Kapu ili kosu .."osim što nam je to sa kapom zajedinčko ,primijetim još nešto i moram ga upitati..
"Je li to znači da sam jedina koja ti je dirala kosu prilikom ljubljenja?" Ozbiljno potvrdi klimnuvši glavom zbog čega se pozitivno iznenadim."Wow!"
"Nemoj se čuditi..Jebiga,Ne dozvoljavam to svakome ,a mislim da je sasvim jasno da si mi ti posebna." zbog ovih riječi osjećam neku čudnu mučninu u želudcu usklađenu sa snažnim otkucajima moga srca i odlučim da se to dešava samo zbog vožnje koja će ubrzo prestati.
No i kada se parkiramo i izađemo iz auta,osjećaj je isti ili i još veći.Nisam dozvolila Louisu da mi otvori vrata i ne dozvoljavam mu da me uzme za ruku iako to čini i ja se ne opirem.Dođavola..ovo se ne dešava..
"Zašto drhtiš..hladno ti je?"Louis me upita kada se kroz gužvu probijamo do ulaza u Centar.

"Nije od hladnoće.."

"Samo mi nemoj reći da je mučnina ljigava kao da ti stotinu sitnih stvorenja hoda tijelom ubrzavajući otkucaje tvoga srca..To je zaljubljenost Darphy i ,dovraga, ja sam to davno osjetio!"

"Ne može mi Louis Tomlinson objašnjavati šta je zaljubljenost..Ti si najveći ženskaroš u Portlandu,na fakultetu..u tom glupom baru,pa svi to znaju i ja.."ugrizem se za jezik.Nisam zar planirala reći da sam zaljubljena u njega?Ne ,to će ostati moja tajna.

"I ti?Slobodno reci. ."kada me onako pogleda,sa malom bradom..kapom i tim plavim očima..poželim reći,ali okrenem glavu u stranu.

"Ja to mogu izgovoriti.Hoćeš da to kažem cijelom svijetu?"Zine i ja mu naglo stavim ruku preko usta.Osjetim kroz rukavicu njegov ugriz i izmaknem je.

"Nećeš se ovdje derati!"
"Onda neka zna ovaj čovjek.."priđe prolazniku sa velikim ruksakom za planinarenje .
"Ja sam zaljubljen čovjek!" Ispostavi se da je taj  čovjek Italijan zbog čega prasnem u smijeh.
"To se čulo i do Evrope..stvarno to govoriš cijelome svijetu.."idalje se smijem.
"A tebi je toliko teško reći makar meni?"
"Zahtijeva vremena.."jedino što dobije jeste moja ruka natrag u njegovoj kada uđemo u prepun šoping centar kao mladi par koji ide u Božićnu kupovinu,a sa našim uvrnutim životima nismo ni blizu tome.

Mada,zbog situacije od maloprije..moje lice prekriva osmijeh koji niko ne može pokvariti.Znam da ne smijem posustati i pasti mu naručje,ali sa ovakvim ponašanjem ,sve sam bliže tome i znam da ništa ne mogu učiniti da to promijenim.