Prisjetimo se :
"Louis je dečko koji je bio ovdje prije neku noć?" klimnula sam glavom nasmiješeno. "Koliko sam uspjela vidjeti, mnogo te voli." Svijet je protiv mene čini mi se.
"Ah,nadam se..."
"Dušo,nisu svi tvoja majka.Ima onih koji te stvarno vole i sigurna sam da ti on to itekako pokazuje,pa oči mu toliko sijaju kada gleda u tebe,a ni ti nisi ravnodušna." Jaoj meni.
"Samo ne želim da išta ovo pokvari.Sa njim je mnogo drugačije i ljepše,..sve."
"To ti je ljubav,dijete moje." srce mi je snažno lupalo. Jebi ga ako jeste.Poljubila sam ovu divnu ženu u obraz i požurila na sprat. Samo sam tješila sebe da se neću sređivati za večeras, sada ne znam ni kako ću uspjeti od ovolike energije u svome tijelu.
Louis P.O.V's
"Posudit' ću ti lovu, naravno da hoću!" Harry me potapštao po ramenu i ja sam mu sa osmijehom zahvalio. Ovo mora uspjeti. Nema druge šanse ako ne uspije.Barem nisam ništa pametnije smislio. Nema plana B niti C.
"Nego, šta planiramo za naše djevojke večeras?" Hmm, naše djevojke, to lijepo zvuči.No Darphy i ja još uvijek nemamo takvu definiciju odnosa.
"Već sam rezervisao u O'clocku." Harry mi aplaudira. "Sve unaprijed isplanirano." Nismo imali pravi dejt i ne mogu nas samo tek tako odvesti u usputni fast food restoran. Ovo je bitno. Večerašnja noć je bitna.Ta mala plavušica je bitna.
"Nakon onoga što sam ti ispričao i onoga što će uslijediti , bojim se da moramo dobro iskoristiti ovo isplanirano za večeras." Složi se sa mnom i prasne u smijeh kada ga pitam da izabere između jedine dvije elegantne košulje koje imam jer večeras želim izgledati upravo tako, elegantno.
"Stari, ako rezervišeš u onako fensi restoranu, zanemariti ćemo šarenu košulju i odlučiti se za klasičnu crnu, uredu?" Harry se smije mom izbora crno-sivo-bijele košulje koja mi se zaista dopadala sve ovo vrijeme, a on je tako brzo učinio da prestane biti lijepa u mojim očima. Ne znam ni koji vrag se dešava sa mnom pa je odjednom glupa košulja ovoliko bitna.
"Kako god." prevrnem očima i primijetim da se on smije kada na ofingeru sa pantalonama ostavljam crnu košulju. "Pljuni Harry, samo reci ono što imaš.." Ustaje i u prolazu mi šapne "Nisam ni sanjao da ćeš biti ovoliki papučar." Pogodim ga jastukom i on nestane u hodniku.
Darphy P.O.V's
Silazim niz stepenice i pokajem se što prije toga nisam pitala teta Magdu jesu li gosti stigli jer, pogodite šta, dolazim im u susret baš u trenutku kada ih moja mama dočekuje.
"Dobro večer" odlučim uključiti malu dozu pristojnosti i odbiti svoju drskost barem na tren kako mi mama, ili Susan, ne bi pravila probleme oko moje večere sa Louisom.
"Dobro večer i tebi dušo" Poljubim se sa pretjerano naparfemisanom gospođom čija me garderoba ljigavog materijala nenormalno bode svuda po koži, ali vjerovatno je toliko markirana da udobnost i nije bitna.
" Darphy, ipak nam se nećeš pridružiti na večeri?" Susan pravi uvrnute pokrete očima i poželim da je pitam je li bolesna i trebam li joj kakve kapi kupiti usput, ali kada shvatim da čeka moj odgovor dok dvoje ljudi znatiželjno posmatra nas dvoje, tata silazi niz stepenice i spriječava rat.
" Uredu je da nam se ne pridruži, ima bitniju večeru,zar ne draga?" Otac prebaci ruku preko mog ramena dok se rukuje sa gostima.
"Uredu onda, kada stignu i ostali reći ću Magdi da započne serviranje." Susan se ponaša kao da je sve u apsulutno najboljem redu iako se primijeti da nije. Tata me potapše po ramenu,a ja ih sve pozdravim i brzo izletim na decembarski zrak koji, pored mog lica, šamara i moja koljena koja će se slediti. U ovoj haljini se zaista osjećam jako ugodno i neću reći da sam se potrudila, ali Louis i ja prvi put ćemo iskusiti osjećaj ' dejta ' , ujedno i ' double dejta ' , u nekom fensi restoranu i mislim da takva prilika zaslužuje da se malo više posvetim sređivanju. Neću reći da bi u zagradi trebalo stojati da se više posvetim uređivanju za Louisa jer, nas dvoje idemo na večeru sa parom,a mi nismo par,ali smo definicija nečega tome bliskome. Barem sam se počela nadati da jesmo.
ESTÁS LEYENDO
Marked /Obilježena/
FanfictionI da smo nastavili da tjeramo inat,sada bi nas drugi maksimalno krali jedno od drugog,ali taj inat smo prevazišli ne znajući šta nas je snašlo.Sada znamo,i niko nije mogao oduzeti ono što imamo i ono kroz šta smo prošli da bi došli do toga. ...
