Marked /Obilježena/

Chapter 61

Dok je vibrirao, imala sam osjećaj da je telefon u mojim rukama neka užarena kugla koju ne mogu više držati u njima. Osjećam se glupo jer dozvoljavam sebi da drhtim na Louisov poziv i da ne mogu prstima da dođem do onog zelenog svjetla kojim prihvatam poziv. Louis je prekinuo,ali nije odustao. Poziv je dobio svoj produžetak i nekako sam se sabrala.

"Hej." zakašljala sam se kako bih prekrila nervozu u svome glasu.

"Ćao Wardsice." Čini mi se da i on nešto prikriva ovime.

"Ti.., nismo se čuli od jučer." Zvonko se nasmijao, sranje, počinjem zvučati očajno. Počela sam se igrati s
alatima iz kutije usput prateći tok ceste kako bih uspjela upratiti jesu li Harry i Erin u blizini.

"Hoćeš reći da sam ti falio?"

"Sam zaključi." prevrnem očima i gotovo se lupim po glavi jer sam ovak, naprosto previše popustljiva.

"Pa zovem te jer moramo razgovarati." O-o, to nikako ne zvuči dobro.Pogotovo zato jer on to izjavljuje.

"Uredu, nešto se desilo?"

"Moglo bi se reći." sada mu je glas djelovao dosta ozbiljnije nego maloprije.

"Ja čekam Harrya i Erin da me povezu na faks, hoćeš biti tamo?" slučajno mi iskliznu iz ruku teška željezna kliješta pa ih brzo vratim na policu. "Sve uredu?" Louis je upitao. "Jeste, ovaj..jeste."

"Zašto Harrya i Erin?" nadoveže se na moju prethodnu izjavu.

"Jer nemam vlastiti auto, naprimjer?"

"A ponašaš se kao da nemaš dečka." koji vrag on priča.

"Pa i nemam dečka."

"Oh,duboko sam povrijeđen." nasmijem se i pritom ugrizem za usnicu. Ovo se ne dešava.

"Žao mi je gospodine Tomlinsone, ali moj prevoz je stigao." vidjela sam kako se crni automobil približava prilazu moje kuće. Brzo sam zatvorila vrata garaže i dok sam hodala prema autu, završavali smo razgovor. " Ovaj put Vam opraštam jer taj prevoz nisam ja." nasmijem se i uđem u auto. "Ćao." nasmiješeno mu krenem poklopiti,ali zaustavlja me. "Čekaj,čekaj, danas bi trebali biti na faksu, ali zašto?" zbunjeno upita kao da nema pojam o vremenu.Ponekad se zapitam zašto se on i Nora ne vole kada su toliko slični u nekim stvarima. "Nisam sigurna zašto, ali poziv je stvarno bio obavezan." koliko samo ozbiljno zvučim.

"Dobro, vidimo se onda tamo.Ćao i tebi." ostavim telefon u torbu i veselo pogledam u njih dvoje.Erin se okrene prema meni sa prednjeg sjedišta.

"Nešto smo rasploženi jutros. "Harry me pogleda na ogledalo koje mu je visilo iznad glave.

"Moglo bi se tako reći."

"Koji je povod tome?"

"Onaj tvoj drug." pogledaju se međusobno i prasnu u smijeh. " A stvarno nam je drago jer ste se pomirili i jer je sve uredu."

"I meni je drago, više nego bi trebalo biti. " duboko uzdahnem.Harry me ponovo pogleda i usmjeri svoje oči na mene kako bih ga pažljivo slušala. Barem je odavao takav efekat.

"Darphy, ne ispuštaj ga.Potrebna si mu. I vjeruj mu, nemoj da te bude strah toga. Dobar je on, samo što život nije bio dobar prema njemu. " progutam knedlu i klimnem glavom. Valjda je tako.

"Kasnite li na aerodrom zbog mene?" upitala sam ih.

"Ne baš, mislim da će let čak i kasniti zbog sniježnih padavina, ali svakako da ćemo stići na vrijeme. " Harry mi je odgovorio. "Jedva čekam da vidim tvoju mamu." Erin je položila ruku na njegovu i nasmijala mu se tako toplo da sam se gotovo naježila.Ali pazite šta kažem, gotovo.