Marked /Obilježena/

Chapter 57

/*Kriva sam koliko god mogu biti kriva po wattpadskom i bilo kojem autorskom zakonu.Žao mi je.Najbitnije je da sam se vratila u formu.Idem odmah pisati dalje pa da objavim brzo nakon ovog.Uživajte u čitanju.*/

Mogla sam ja satima sjediti na šolji i razmišljati o glupostima koje konstantno radim zbog nestabilnih osjećanja koji vladaju u meni,ali ne mogu vječnost provesti umotana u peškiru,u Louisovoj kupaoni.Stoga se dignem na noge i podsjetim samu sebe kako ponizno moram izaći vani i zatražiti odjeću jer..pa pristala sam na to da mi ne treba moja.Genijalno.Nije on bespotrebno izjavio kako me voli vidjeti u svojoj odjeći, to je bila taktika.Pa da,'odoh joj to reći,onda zbuniti svaki osjećaj u njoj na tim glupim pločicama i samo jednostavno odštetati.'Ma koga ja zavaram,sama sam si kriva.Louis je previše dobar,a ja to nisam zaslužila.

Ustanem i polahko odškrinem vrata.Louis je ipak ostao divan i kao da mi je pročitao misli, njegove bokserice i ogromna debela dukserica našli su se zakačeni na šteci.Brzo sam ih uzela kao da kradem i zatvorila vrata. "Nema na čemu." čula sam njegov zajedljivi glas i odahnula,laknulo mi je.Nije bio ljut.

Ostala sam u svome vešu,a njegove bokserice poslužile su mi kao šorc.To će mi ujednoo biti izgovor jer drugačije pokazuju kako nemam dupeta,a njegovo ih sasvim lahko popuni.Navukla sam toplu duskericu na sebe i na ogledalu primijetila da izgledam kao klošar,ali sad za sad,mogu preživjeti sa tim.Primijetila sam još jednu stvar-ponovo sam nosila fizičko obilježje na sebi, na mom vratu se oslikavala ljubičasta fleka.Mislim da mogu preživjeti i s tim.

Louis P.O.V's

Umjesto da spremim večeru dok se gospođica Ward odluči išetati iz kupaonice, ja uzmem pivo iz frižidera i zavalim se na kauč.Tekma samo što nije počela. Dosta sam se trudio večeras.Trudio sam se i previše.Ponekad je tako teško doprijeti do nje i to je postalo zamorno.Dovraga, kada se ljudi trude oko tebe, i ti se trebaš potruditi oko njih.Ne bi se zvala povezanost da je jednostrana. Uostalom,ja sam bio taj koji je prešao preko svih dešavanja danas, preko saznanja da je kopala po mojoj prošlosti .Ona ne bi prešla preko toga,siguran sam da ne bi.Iako,nije ni svjesna koliko toga ja znam.Vjerovatno sam joj zato tako olako oprostio.Ono što joj ne bi mogao oprostiti jeste da mi ne uzvrati ljubav.

Kada čujem da su vrata odškrinuta,vidim da je veš koji sam joj pripremio nestao sa šteke.Nisam ju mogao samo tako ostaviti golu mada je to uvijek bila jedna od mojih najvećih zamisli. Za vrijeme reklama prelistam kanale tri puta za redom kada začujem parket po kojem je Darph koračala.Kosa joj je bila polumokra i svezana u visoku neurednu pundžu,a dukserica na njoj bila je toliko ogromna da je dosezala vrh njenih koljena.Jagodice su joj poprimale neuračunjivo crvenu boju koja se primjećivala i kao okvir njenih plavih očiju.Ne vjerujem da je plakala,ali nije ni izgledla raspoloženo.

"Super stajling ,Wardsice.." progovorio sam kako bi uvidjela da sam smeškao,ionako bih to učinio prije ili kasnije.

"Kao da sam imala drugog izbora.." slegne ramenima i priđe mi,uzme pivo iz moje ruke i hladno ga nagne na usta.Osjetim svaki gutljaj koji je ispila. Proviri do kuhinje pa se vrati.Reklame su završile,ali ne obazirem se na igrače na terenu jer još uvijek pratim njene korake. "Nije zar da ćeš me držati na ječmenom sastavu pive večeras ili si planirao da nešto jedemo, da naručim picu možda?"

"Kako god." kada uvidim da zapravo u frižideru nemam ništa konkretno za ponuditi tako da moram sam spremiti nešto, okrenem se prema Darph koja drži telefon u rukama. "Definitivno pica,ali molimo se da neka picerija radi,noć je i Božić je.."

"Treba nam čudo, i malo istine u onome 0-24 sata." nasmijem se .Atmosfera je idalje zategnuta i u zraku vise one nedorečene riječi u kupaonici..moje,njezine.Ne znam ni sam više.Prokleto ne znam.Uzdahnem,ne smije me ovo ljutiti.Ni slučajno.Bojim se da nisam tako smiren kao što sam sebe uvjeravao da jesam.