Marked /Obilježena/

Chapter 59

Darphy P.O.V's

Nakon što se Louis uz mali milijun muka uspio okrenuti ispred kućnog prilaza zbog enormne količine neočišćenog snijega, nestao je niz ulicu sa svojom sivom Toyotom.Uputila sam se prema ulaznim vratima zanemarivši poluotvorenu garažu.Znači stigli su.Dobro je što mu nisam dozvolila da ostane sa mnom ,užasno je navaljivao.

Izula sam čizme ostavivši ih pored ormarića i navukla svoje 'bubmar' pokućnice.Imam osjećaj da će me od sada pa nadalje, svaki trenutak u ovoj kući i svaki detalj koji primijetim ,podsjećati na Tomlinsona,njegov rođendan i prekrasan Božić koji smo proveli zajedno.

Koferi mog tate i Susan,koju sam odavno prestala zvati majkom jer tako vrijeđam taj prekrasni epitet i umanjujem veličinu te titule,stojali su ispred stubišta.Brzo sam se popela na sprat i prije nego sam zavirila u svoju sobu,svratila sam do radne sobe u kojoj je tata ispijao čaj gledavši kroz prozor dok je ispred sebe imao more projekata za završiti.Iako je većinski sam svoj gazda i iako ima još pet dana do nove godine,a tek onda može da počne sa poslom,on nema namjeru pauzirati. Kada samo skontam da ni dekan univerziteta nema namjeru da nam produži odmor dalje od 2.Januara.Sjajno.

Ušla sam u radnu sobu i mahnula tati ispred očiju kako bi me konačno primijetio. 

„Hej,dušo,sretan ti Božić!"ne znam šta on radi sa ženom poput Susan, nisam ih nikada pitala kako su se upoznali i nisam ga nikad pitala kako se nosi sa gubitkom prvog i jedinog sina kojeg je mogao imati,ali nikada to nije pokazivao.Možda sam i jednim dijelom zbog toga upisala Građevinsko-arhitektonski fakultet.Kako god,uvijek sam znala šta koja crta na njegovom licu predstavlja za koji dan.Danas je izgledao opušteno,ali ipak ne dovoljno opušteno da se ostavi posla.Uostalom, ne znam kakvu je on ulogu imao u planiranju odmora,ali nije me čak ni pitao da li želim poći sa njima.Nije kao da bih pristala.Odgovorila sam mu na čestitku istovremeno se prisjetivši da se tek sjetio čestitati mi praznik.

„Kako ste se proveli na Božićnom odmoru?"

„Sjajno.Zaboravio sam koliko mi dobro dođe skijanje i planinski zrak,kamin i ugodni razgovori sa prijateljima." Malo je bolesno što sam u tom trenutku pomislila da mu je sigurno i dobrodošao seks.Samo ne znam koliko iskri uopšte ima između njih dvoje.Kako god ,prišla sam mu sa leđa i poljubila ga u obraz."Jesmo li ti falili?Šta si ti radila?"

„Bila sam kući,pričala sa Norom.."

„A onaj dečko?Onaj student građevine?"ah,znala sam da će pitati,ali istovremeno se čudim otkud se baš toga sjetio.

„A da, i on je bio sa mnom."ovo može da postane super zanimljivo.

„Kako misliš,sa tobom?!" namrštio se tako da su opuštene crte lice zadobile novi oblik.

„Slavili smo njegov rođendan, onda Božić.Čak smo i jelku okitili,zar je nisi primijetio u dnevnoj sobi?"

„Nisam,ali to je manje bitno.Otkud on u mojoj kući?"

„Pa i sam si rekao da ti se dopao,nije mu bilo prvi put ,a i ostala sam sama..šta sam trebala?Gledati Božićne filmove i čekati da me neko otme ili siluje,ovo je Portland ,tata!"

„Ah,dušo.Samo sam zabrinut.Sviđa mi se taj dečko,ali još uvijek mu sasvim ne vjerujem."to što mu ne vjeruje nije ništa neobično.Srećom ne zna iza kakvih poslova se krije nevino lice studenta građevine.

„Ni ja,ali trenutno je meni najbliža osoba na ovoj užasnoj planeti." Da,rekla sam to naglas.Bez čuđenja molim!

„Onda mi je drago zbog tebe,ali nisam siguran koliko će Susan biti zadovoljna."