Marked /Obilježena/

Chapter 23

Nakon dva sata konačno smo smislile adekvatan plan koji je odgovarao ovoj glupoj situaciji u kojoj sam se svojom nepažnjom našla.Željna avanture,na mjestu sam na kojem nisam ni sanjala da ću biti.
Nema ni jedan dan otkako sam ovdje,a kao da su mjeseci prošli.Sve što mi se desilo od sinoć ne djeluje kao stvarnost jer dovraga,prvi put sam se susrela sa javnom kućom koja mi je oduvijek bila odvratno i prljavo mjesto.Louis je vlasnik svega toga,a ja ispadam vražiji rob u njegovoj trgovine i to se neće desiti.Ako planira da nekom idiotu plešem u krilu,a nakon toga mu se skidam u sobi,grdno se pravario .Očito je da Darphy Ward nije takva .

Nora je u kupaonici dok razgovara sa Collinom i nažalost,Joelom kojeg je on pozvao kao pomoć jer nije sposoban da nas sam izvuče odavdje.Ta mi se ideja nimalo ne dopada,ali moram pristati na sve ili ništa.U ovom slučaju biram sve jer je to jedino što nimam.Ništa je ..ništa , beznačajna riječ koja me oduvijek čini depresivnom.
Iako,čisto sumnjam da će njih dvojica postići išta kvalitetno kako bih ja izašla odavdje. To je neka vrsta moje negativnosti u vezi svega i kvragu,najnegativnija činjenica je to da sam upoznala Louisa i život mi se u dva dana okrenuo naopačke.

"Oni nas čekaju dole,ali moramo biti pažljive jer nas svaki čas mogu uhvatiti."Louis je u žurbi ostavio vrata moje sobe otključana i nakon što smo to shvatile,dobile smo idealnu priliku za bijeg.Tačnije,ja ,jer Nora moze otići i bez toga,nije nepromišljena glupača kakva sam ja bila i kakva ne smijem više biti.

Najgora stvar od svega je odjeća.Moramo odjenuti ljigavu odjeću iz ormara jer jedina šansa da se provučemo jeste ona da izgledamo kao ostali,da budemo kao ostale.Izabrale smo dva komada odjeće koje su jedine pokrivale najviše od naših tijela iako je to slabo moguće.
Presvukla sam se u crvenu spavaćicu ili haljinu ,još uvijek nismo raspoznale šta je od to dvoje,ali crvena boja mi najviše odgovara zbog situacije sa mojom mjesečnicom,drugi dan,moja jebena nervoza i nevolja oko mene,ne može bolje.
Nora mi je,bez imalo sumnje, izgledala simpatično u crnoj spavaćici sa perjem oko grudi.Dodala je i pernatu masku na oči i obula čizme u kojima je došla,ovaj put bez psećeg izmeta.Kombinacija je bila grozna,ali njene psovke i ogromno dupe bili su baš odgovarajući u svemu ovome.
Nažalost,jedna od prepoznatljivih stvari bile su moje čizme i kožna jakna u kojoj me Louis vidio više puta.Ali nemam vremena,imamo samo jednu šansu,i to je rizično.

"Spremna?"upitala sam Noru i krenula prva.Jeziva tišina prohujala je i kao da me ošamario prohladni zrak iz ovog prostranog hodnika kojemu sigurno ne bih znala izlaz da nisam pogledala u smeđa vrata ispred sebe.Vrata su bila širom otvorena i kao da su mi duhovi otvarali put ka slobodi. Pretpostavljala sam da se u ovim sobama odvijaju stvari koje ne mogu ni zamisliti tako da sam samo požurila prema vratima dok je Nora paničila iza mene.Lagano sam prekoračila prag i okrenula glavu lijevo-desno kako bi se uvjerila da nema nikoga. I nije bilo sve dok me Nora nasmrt nije prepala kada je udarila u moja leđa.

"K'vragu ,pazi kuda hodaš." šapnula sam joj i čuvši glasove povukla je sa sobom iza vrata.

"Odvratna je , ne mogu to gledati.Daj zamisli svoju mamu ovakvu." zaista nisam mogla prestati gledati prizor ispred sebe jer do mog mozga plavuše nije moglo doprijeti ono na što je ova žena ličila. Srednje godine,a tolika izobličenost. Lažni smijeh i starac koji se motao svuda oko nje. A ja sam mislila da se samo mlade djevojke bave ovime ,okrutna istina je da je ovo mjesto prepuno svega i svačega i da ni po koju cijenu nije sigurno za mene. I pored toga što je moja mama žena koja previše drži do svog izgleda i ujedno ne mari za mene nego za ugled porodice , nikada ne bi spala na ovakav nivo jer to je Susan Ward.

"Možemo nastaviti." pokazala sam prema stepenicama očekivajući da će ona proći prva,ali moram sve sama. Ponovo sam se prva pokrenula i polako se spustila niz stube,one iste za koje sam mislila da su mi sinoć bile izlaz.Također, očekivala sam prazan prostor ,ali garažna vrata su bila napola otvorena i na meni je bilo da pomaknem ovo željezo do kraja.