Marked /Obilježena/

Chapter 35

Sjedim na onom istom bijelom kožnom trosjedu kao i jutros,samo što sam sada u Louisovoj majici i boksericama. Ponovo ga čekam da mi otkrije neku novu istinu i usput sebe zapitam :Šta dovraga ja radim ovdje..s njim?!Na to pitanje odavno nema odgovora jer sam izgubljen slučaj.

Meni,kao tom izgubljenom slučaju, po prvi put se dopada ideja o tome da nosim mušku majicu i da uživam u muškom mirisu.Liamu nikada nisam dozvoljavala da mi da bilo šta svoje.Sada znam kakav je to osjećaj,ali ne želim da to bude nešto više. Mamu nikada nisam vidjela u tatinoj košulji tako da mi je došlo da se zapitam je li ovo stvarno ili se to dešava samo na filmovima ,a između ostalog ja sam dio jednog. Zapravo,ja sam upravo na snimanju jednog i toliko sam se uživjela da ne prepoznajem samu sebe.

Louis je tu negdje i nikako da ga dočekam. Zagrizem usnicu i poželim ustati kako bih pogledala u kuhinji no previše sam lijena za toga. Umjesto da ustanem , prisjetim se kako je izgledao u boksericama, za radnom plohom dok je pripremao sendviče koji i nisu bili Bog zna kakav specijalitet. U svakom slučaju,nisam se bunila jer je današnji dan iscrpio moj želudac,a i mene samu.Sve to u sekundi zaboravim zamišljajući svaku liniju tih savršeno isklesanih leđa koja sam gledala. Isto tako,po prvi put, uživala sam gledajući njegovo dupe,a onda sam na tren pogledala u svoje .Njegove bokserice su mi bile široke i malo je reći da ima duplo veću guzu od  moje. Zbog toga, nisam ništa rekla za večerom,ali mislim da sam se duboko ogriješila sa razmišljanima o toj..ogriješila sam se.

Ponovo sam pogledala u ove smiješne bokserice ,ali nisam primijetila da me Louis posmatra,jao meni. "Odlične su na tebi." ne laži me.

"Ma da.."

"Ozbiljno ti kažem" sjedne preko puta mene,a ja namjestim noge u normalnu pozu.

"Nećemo o tome raspravljati " napomenem jer doista imamo važnijih tema za razgovor.

"Ne nećemo, nego o tome koliko si samo rizikovala dolazeći u Green Day, jesi li svjesna toga?"

"Morala sam te pronaći, pobogu,bila sam bijesna.Imala sam osjećaj da ću te smrviti pogledom.." nasmije se i na trenutak mi oduzme dah,sranje.

"Mogla si me nazvati,znaš?"

"E pa nisam  imala telefon,uostalom -otkad ja to tebe zovem?" složi se sa mnom,konačno.Usput skontam kako je stvarno mogao obući majicu ili bilo šta slično tome,a da prekrije gronji dio tijela i donji dio stomaka.Izbjegavam ga pogledati znajući da uporno prati kuda sve moje oči lutaju.

"A šta da te Richard vidio?"

"Već znam da jeste obaviješten  o tome, zaboravio si da sam čula tvoj razgovor u hodniku?"

"Ah da, ali jebote , znaš li da si večeras mogla tamo biti s nekim odvratnim likom?!" opet bijesni kao i danas kada me vidio polugolu , a i kada je čuo za navodni spoj sa Liamom. Ovaj muškarac je stvarno previše ljubomoran i sjećam se kada je moja baka davno govorila da je to njihova loša osobina,ali zašto meni izmami osmijeh na lice svaki put?

"I sada sam sa jednim odvratnim likom ako nisi znao "začudim se jer ne bijesni nego se samo nasmije i Bože,konačno prođe rukom kroz svoju čupavu kosu.Mnogo mu je ljepše i na trenutak sam pomislila da nije sav svoj sa onim zaliscima.

"Onda je bolje da bježiš od mene jer ono što ću ti reći.."odjednom se uozbilji toliko da se zapitam šta sam krivo rekla. Bio je uredu do maloprije,ali brzo je promijenio  svoje raspoloženje ,a s time i moje.

"Molim?"

"Samo tražim da me saslušaš,samo to,može?Onda bježi od mene, svuci moju odjeću sa sebe i zaboravi na moj miris koji ti se toliko dopao?" uspio me pročitati u vezi parfema, divno.