Marked /Obilježena/

Chapter 9

"Pa..hej tata" nasmijanog i razveseljenog lica pozdravljam čovjeka ispred sebe, četrdesetih godina i svog u stilu i opisu posla. Još mu fali inžinjerska kapa, ali to ima samo kada je na gradilištu.Ipak,cjenjeniji je kao arhitekta. Nisam toliko hladna i bezosjećajna kada je upitanju moja porodica. Bolje rečeno ,moj otac.Za mamu i ne marim. Ne znam da li ustvari zaslužuje tu titulu'majke' .Kada se sjetim Jamesove smrti, sažalim se jer joj je teško pao gubitak djeteta. Ali izgubila je i drugo dijete zahvaljujući svome stavu. Izvlačim se iz očevog zagrljaja ,a njegov parfem mi ostaje u nosnicama kao dovoljno muški,jak,onaj koji oduvijek pamtim.

"Želio sam te vidjeti prije nego šokirano sjedeš za stol!" i bolje što je tako učinio. "A sada te tako nasmijanu vodim dole." povlači me za ruku kao kad sam bila mala vesela djevojčica i klizim stopalima niz stube zajedno sa njim. Anne, Harry ,moja divna mama sjede i čekaju da im se pridružimo. Tata mi izvlači stolicu kao u ona stara vremena i zadovoljno sjedam. "Kaže se dobro jutro." mama me prijekorno strijelja ledeno plavim očima kakve i ja imam. "A je li?E pa nisam znal" drsko odgovaram i bacam se na jelo, jelo ovih splaćki koje je ona spremila. Kada će biti vrijeme da se odselim?

...

Nakon što sam odbila Harryevu ponudu za vožnju nakon sveg ponašanja od jutros i glupih činjenica koje nikako da dobro do moje prazne plave glave odlučila sam ići pješke. To bi bilo kao i odluka da se smrznem jer hodam trotoarom ovog ogromnog grada pokušavajući zagrijati svoje već ispucale ruke . Mantil nije bio dobra ideja, ali sretna sam jer sam obavila ogromni šal oko vrata. Jedan od prolaznika mi maše i zapitala sam se 'koji vrag ti izvodiš?' jer me ne poznaje. Nisam očekivala da ću naići na taksi stoga mi je bilo suđeno da se dogegam do fakulteta u ovakvom stanju. Možda bi mi i idiot od Louisa sada dobrodošao , ali kad bolje razmislim,ipak ne.

Nakon nekih petnaest minuta dobrog smrzavanja, napokon sam ugledala ogromnu zgradu sa dobro poznatim natpisom. Jebeni građevinski fakultet na koji ne idem dobrovoljno,ne znam ni zašto sam pristala na to . Natpis 'Collage of Arts' Portland State University mi je visio iznad glave kada sam ispred čekala jedinu šeprtljavu prijateljicu koja je trčala prema meni. "Pa dobro ,gdje si do sada?"

"Recimo da sam se zadržala sa Collinom" zašto me ta informacija ne iznenađuje? , opčinjena je tom pederčinom. 

"Collinom?Otkad je on bitniji od jebenog fakulteta?" ovo pitanje sa moje strane nema logike , ali uspijevam ga postaviti dok koračamo stepenicu po stepenicu na ovoj zgradi sagrađenoj tako da je sve izmjereno u milimetar. "Otkad ti misliš na fakultet?Darph znam da ga ne voliš,ali prihvati to zbog mene,uostalom možeš i ti sa Joelom.." dovraga i Joel , prekinula sam je. "Prestani spominjati tog kretena, znaš da me ne privlači" odbrusila sam joj.

"A ko te onda privlači?Nikada te nisam vidjela u društvu dečka."

"Nisi i nećeš , zauvijek ću biti sama,zadovoljna?" pogledala sam je direktno u oči i ovo izgovorila, gruba sam koliko i ona i ovakve svađice su česte, ali ne mogu reći da obje nismo krive kada mi konstantno nabada na nos to što nemam dečka , a  nikako da shvati da mi ne treba. "Dobro Darphy , radi šta hoćeš" ista mjera odgovora. "Pusti to,pogledaj ono dvoje, pročistio joj je grlo " pokazivala sam prstom na dvoje studenata prve godine čini mi se , kako im nije ljigavo ovako se ljubiti nasred fakulteta? "Rekla bih ti nešto,ali prešutjeti ću" znam na šta misli. "I bolje ti je!" prijetim joj prstom i obje se smijemo kada Nora otvara vrata kabineta za predavanje danas ,Inžinjerska matemtika?!, veću glupost nisu mogli izmisliti, dovoljno je što četrnaest godina izučavam običnu matematiku."Izgleda da moramo u prvi red" Nora je prokomentarisala,a onda sam i ja shvatila da nemamo mjesta , a ne želimo sjediti pozadi , jednostavno tako ispadaš najgori studenat i koliko god ja mrzila učenje , nisam bila toliki huligan. "Nije da imamo izbora" prokomentarisala sam i lijeno spustila knjige i torbu na drvenu ploču nagetu prema nama. Oslonila sam glavu na ruku i blijedo posmatrala kako još nekoliko učenika prolazi u posljednje redova. Nora je nešto pričala sa crvenokosom štreberkom pored nje i nemam pojma kako ima volje za takvo što.