Nebo boje prošlosti

63. Obećaj mi.

Nije ga mogla kriviti. Nije mogla upirati prst u njega i osuđivati ga. Znala je od trenutka u kojem ga je upoznala koliko voli to čime se bavi.

Znala je da je živio za to.

I kad bi ga pitala da odabere između nje i odlaska, znala je što bi odabrao. Stoga, nije ni postavila pitanje.

Glava joj je bila naslonjena u Mollynom krilu, a njezina najbolja prijateljica joj je gladila vrh glave i čelo.

Obrazi su joj bili mokri, oči natečene, usnice crvene, a Mollyna koljena natopljena slanom tekućinom.

Nije imala pojma koliko bi ovo moglo boljeti jer nije ni razmišljala o najgoroj mogućoj situaciji.

Tek su počeli uživati. Tek su počeli u potpunosti shvaćati jedno drugo. Njihovo vrijeme nije moglo ovako rano završiti. Nije bilo fer.

Nije željela da se završi.

No, kakvog izbora je imala? On je odlučio što će učiniti mnogo prije no što joj je priopćio što se uopće događa. Evelyn Miller bila je sporedna uloga u životu Jacka Williamsa.

"Evelyn, ovo nema nikakve veze s tobom" - Molly obriše mokre obraze svoje najbolje prijateljice, "on živi za ovo. Posao mu je oduvijek bio na prvom mjestu."

Između jecanja, dubokih udaha i ispuhivanja nosa, smeđokosa je uspjela smiriti svoje disanje.

"Nije mi jasno kako je ovo prešlo iz selidbe u njegovu kuću na ne znam kad ću ga sljedeći put vidjeti..u svega par dana."

"Ovo je možda dobra stvar. Moraš upoznati nebrojeno mnogo ljudi i spavati s nebrojeno mnogo likova i-"

"Molly!" - Evelyn podigne glavu i stane hodati s rukama na bokovima, "shvati da ne želim spavati ni sa kime drugime."

Pogleda na sat. Zatim stane gristi unutrašnjost usnice. Iznova pogleda na sat.

Morala ga je vidjeti. Morala se oprostiti s njim i zapamtiti njegovo lice.

"Odvezi me u bazu."

"Ovo nije pametno, samo si otežavaš."

"Molly."

Plavuša podigne ruke u zrak i zgrabi ključeve automobila.

Evelyn je izgledala kao sranje. Plave traperice koje su joj do prije par dana savršeno pristajale uz figuru, sada su visjele niz njezine bokove. Sjajne oči pune energije, djelovale su neispavano i između svega, tužno. Veoma tužno.

Na sebi je imala jednu od njegovih majici i još je osjetila miris Jackovog parfema na istoj.

Trčala je kroz vojnu bazu, između ljudi, kombija i automobila. Trčala je kao da sutra ne postoji, samo kako bi ga vidjela po posljednji put.

A onda kad ga i je ugledala, naglo je zastala i uhvatila zrak u svoja pluća.

Jack se okrene, a onda spusti torbu koju je imao na ramenima na pod i nešto dobaci ostalim muškarcima koji su išli s njim na misiju.

Priđe joj u par koraka i obuhvati njezinu struk, a onda ju povuče na sebe i obgrli svojim snažnim nadlakticama.

"Mislio sam da me nećeš doći vidjeti." - pritušeno je govorio u njezinu kosu i u isto vrijeme udahnuo Evelynin miris koji ce mu toliko nedostajati.

U svega par sekundi, njegova siva majica bila je potpuno mokra, a djevojka koju je držao blizu sebe jecala je.

Boljelo ga je vidjeti ju ovakvu i znati da je on razlog tome.

"Obećaj mi da nećeš prestati živjeti zbog ovog, Eve." - Jack se odmakne i uhvati ju za bradu, a onda dlanovima obriše njezine mokre obraze.

"Jack j-"

"Obećaj mi da ćeš završiti fakultet, putovati, smijati se i biti sretna."

"Ne m-"

"Obećaj mi." - držao je njezinu glavu sa svake strane i zurio u najdraži mu par očiju.

"Obećajem."

"Ja obećajem da ću se vratiti. Bez nedovršenih sranja iz prošlosti."

Evelyn je gledala preko njegovog ramena.

"Pogledaj me."

"Volim te."

"Pronaći ću te."

Poljubi vrh njezine glave, potom otisne poljubac o njezin nos i usta, a onda se okrene i pridruži grupi muškaraca koji su ga čekali.

Evelyn se obuhvati svojim rukama i raspadne se.

Molly, koja je stajala sto metara od nje dotrči, spusti se na pod kraj svoje najbolje prijateljice i zagrli ju.

Zagrli ju, pokupivši sve komadiće na koje se slomila.

"Dobro si. Obećajem da si dobro."

Zapamtila je njegovu boju očiju, teksturu njegove brade, miris njegova tijela i čvrstoću koju je pruzao. Zapamtila je par rijeci koje je rekao i držala ih je zaključane u pozadini mozga.

To je bio posljednji put da je Evelyn Miller vidjela Jacka Williamsa. Osim u svojim snovima i uspomenama. Ondje ga je viđala svakim danom.

Kraj.

Knjiga broj dva uskoro. Ovi golupcici zasluzuju nastavak njihove priče. 🥰